
Postoje trenuci u povijesti kada su stare kulture već umrle, a nove se još nisu rodile. To su sretni trenuci, jer tada popuštaju kruta pravila koja strukturiraju društvo, a znatiželjni pojedinci mogu slobodnije eksperimentirati s naslijeđem iz prošlosti. Tada se, gotovo uvijek, javlja i nostalgija. Briše se prašina s dragih ideja na policama civilizacije, s tog obiteljskog naslijeđa kojemu je jedina preostala vrijednost ona sentimentalna. Ali, to su i žalosni trenutci. U sentimentalnoj pažnji koja se pridaje tim starim misaonim konstruktima naslućuje se njihov skori, konačan kraj. Oni, možda, neće nestati, ali nikada više neće imati ubojiti potencijal promjene društva, ili bilo kakvog društvenog djelovanja. Postojat će tek kao zanimljivi relikti koji će se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....