‘DAN KADA NE NAĐEM MOTIV ZA NEKU SLIKU ZA MENE NIJE DOBAR’Razgovarali smo s Borisom Bućanom u povodu izložbe novih radova

Boris Bućan na godišnjoj bazi izlaže osamdesetak novih slika na kojima portetira postojeće oblike iz svakodnevice, koji se pretvaraju u druge oblike stvorene u njegovoj mašti u danom trenutku, uz popratni tekst, koji ponekad dodatno pojašnjava situaciju na slici ili, primjerice, mjesto na kojemu je slika nastala.

Riječ je o slikama, pritom, i solidnih dimenzija. Popratni tekst za njega piše Vera Horvat Pintarić u novoj, kvadratno oblikovanoj knjižici koja je izašla uz izložbu (izdavač je Skaner Studio), a velika teoretičarka umjetnosti jedino Borisu Bućanu od svih živućih, suvremenih umjetnika pristaje pisati i predgovor.

Motivi s Britanca

I svaki put kada se uspinjem prema Gliptoteci HAZU, gdje Bućan već tradicionalno izlaže svoje radove (iako je započeo izložbom u Klovićevim dvorima), razmišljam o tome kako ću se razočarati, kako je forma već potrošena. I svaki put se iznenadim. Bućan nadmašuje samoga sebe u svakom novom izdanju već uhodanog ciklusa, pa tako i na novoj izložbi koja je otvorena u Gliptoteci pod naslovom “Što slikati?”.

Da, Bućan je radoholik. Pa mi tako i sam kaže dok obilazimo izložbu: “Dan kada nisam pronašao novi motiv za sliku, dan kada nisam ništa naslikao, za mene nije dobar dan”.

Preselio je svoj atelje, no i dalje mnoge motive pronalazi na Britancu. Uvijek u svakodnevici, pravom umjetniku, tumači, ne trebaju grandiozni motivi poput katedrale da bi bio inspiriran. Na njegovim se slikama konj pojavljuje u sjeni vrata od sobe, dok će se odsjaj u autu pretvoriti u crvenu lubanju, a čarape zaigrane djevojčice u klavirske tipke. Ima tu i mnogo humora pa je, primjerice, crnobijelu sliku interijera banke naslovio “Nacrt za pljačku banke”. I umjetnikovih osobnih afiniteta.

Primjer je slika “Leonard Cohen u zimskom kaputu”. Cohena, kaže, obožava, a njegov je tamni kaput pretvorio u dva krupna, crna zvona, tako ga, naime, vidi. Česti su kod ovog umjetnika i citati, što svjesni, što podsvjesni, nije teško pronaći inspiraciju ruskom avangardom, i posebno Kazimirom Maljevičem, i nezaobilaznim crnim kvadratom.

Crveno i crno

Taj je kvadrat i na naslovnoj slici izložbe “Što slikati”, uz ženske noge, u sandalama, s crveno lakiranim noktom. “Nisam mogao odlučiti što naslikati od ta dva motiva, naslikao sam oba na jednoj slici”, tumači Bućan. Inspirirat će ga i žuta haljina jedne posjetiteljice njegova ateljea, ali i tri prijateljice na Britancu koje imaju posve jednako obojanu kosu u crveno... Kombinira najčešće crvenu i crnu, bijelu i crnu, te sivu.