PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA I nakon korone nastat će, kako kaže Canetti, sloj 'neranjivih', a potom i nova diskriminacija

Elias Canetti (1905. – 1994.), austrijski nobelovac židovskog podrijetla, u svojoj je glasovitoj knjizi “Masa i moć” jedno poglavlje posvetio epidemijama.

Navodi, među ostalim, “tri čovječanstvu dobro poznata fenomena, čiji je cilj gomila leševa”: bitka, masovno samoubojstvo i epidemija.

“U bitci”, razmišlja Canetti, “cilj predstavlja gomila leševa neprijatelja. Želi se smanjiti broj živih neprijatelja, zato da bi se, u usporedbi s njim, povećao broj vlastitih ljudi. Pri tome je nemoguće izbjeći pogibiju vlastitih ljudi, ali to nije cilj koji se priželjkuje. Cilj je gomila mrtvih neprijatelja. Do tog se cilja stiže aktivno, vlastitom djelatnošću, snagom vlastitih ruku.”

S druge strane, razmišlja dalje, “u masovnom se samoubojstvu ta djelatnost okreće protiv vlastitih ljudi. Muškarci, žene, djeca, svi se oni međusobno ubijaju, dok na kraju ne ostane samo gomila mrtvih. Da nitko ne bi pao u ruke neprijatelju, da bi uništenje bilo potpuno, često prizivaju u pomoć vatru.”

S treće strane, kad su posrijedi epidemije, njihov je “rezultat isti kao u masovnom samoubojstvu, ali se do njega ne dolazi dobrovoljno, već se čini da ga je nametnula neka nepoznata vanjska sila. Treba dugo vremena da se dostigne cilj; tako ljudi žive jednaki po tom svom strašnom očekivanju, pored kojeg se raspadaju sve veze koje inače postoje među ljudima.”

Dalje Canetti raspravlja o distanci prema oboljelima te, na tragu Tukididovu, naglašuje da se pojavljuje jedna nova skupina ljudi – oni koji su bolest preboljeli.

Ti se, dakle, često osjećaju nadmoćnima okolini, a ako je epidemija bila osobito smrtonosna, i neranjivima, da ne kažem nadljudima.

Nema sumnje da će se i u ovoj epidemiji pojaviti masa “superiornih”, a čak je moguće da će oni koji su virus svladali steći i stvarne privilegije, veće negoli oni koji su preživjeli u bitkama.

Nije mi teško zamisliti da će već sutra biti cijenjeni jedino turisti koji nose potvrdu da su preboljeli virus. Osobito ako se utvrdi da mogućnost ponovne zaraze jest u takvih zanemariva.

Već sad vidim sumnjičave glave naših iznajmljivača kako zapitkuju potencijalne goste s ruksacima imaju li takvu potvrdu. Možda usput slažu da je skupina mladića prije njih upravo odreda pokazala takve potvrde na ekranu pametnog telefona.

Nije mi nezamisliva ni pojava da poslodavci traže od kandidata za posao potvrdu da su svladali virus, pravdajući to, recimo, specifičnošću toga posla. Možda će u dogledno vrijeme, na određeno razdoblje, neki vozači, u nekoj državi, u javnom prometu, morati imati takvu potvrdu.

A što s masovnim samoubojstvom? E ono se upravo sprovodi u Švedskoj, gdje su starci pristali da ih društvo ne štiti od virusa, e da ne bi stalo. Radije će stati oni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 09:11