PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Iz SAD-a, carstva nepogrešivih narcisa, čeka nas još tisuću mini-apokaliptičnih čudesa

 Sean Rayford/Getty Images / AFP

Guardian je prije dva dana opširno pisao o novoj pojavi u SAD-u: vlasnici dućana tjeraju kupce s maskama. Nije šala, u mnogoga bijesnog Georgea ne možete ući u butigu zaštićeni. Vlasnik mini-marketa u Kentuckyju jest, primjerice, izvjesio upozorenje: “Maske su u dućanu zabranjene. Spustite ih ili idite negdje drugdje. Prestanite slušati (guvernera Kentuckyja Andyja) Besheara, on je budala”. Maske je zabranio i vlasnik trgovine građevinskim materijalom u Kaliforniji, a u Ilinoisu vam na benzinskoj crpki neće natočiti gorivo ako ne pokažete lice.

Događalo se već i da naoružani “slobodari” nasrću na medicinske radnike, tako da je nasilje i šire prihvaćeno kao - norma.

Znači, nije predsjednik Trump nikakva avangarda kad je posrijedi borba protiv borbe protiv virusa, nego li dostojan predstavnik vlastita glasačkog tijela. Pravo na slobodu perverzno se tumači i kao pravo da se drugoga zarazi te pošalje u smrt, i to se pravo otvoreno propagira. Zamislite da u središnjem dnevniku bilo koje naše televizijske kuće s nacionalnom koncesijom svaki dan slušate da su znanstvenici Lauc, Rudan i Đikić šarlatani, a da je medicinski brat Pernar vizionar te da istodobno Zagreb već broji tisuću petsto umrlih kovidaša, ljudi umiru i dalje, a svaki dan se diljem zemlje registrira još tristo-četiristo novih koronaša…

Amerika ne smije stati, inače će propasti, a što broji već sto tisuća mrtvih kovidaša i što masa registriranih novih ravnomjerno raste, nije važno, budući da je, eto, smrtnost niska i budući da, eto, većinom umiru starci.

Američko se društvo, makar onaj njezin nerazumniji dio, ne može, zapravo, pomiriti s tim da epidemija uopće postoji. Nije od jučer to, rekli bismo, osjećanje.

William H. Stewart, generalni kirurg SAD-a, rekli bismo glavni liječnik u državi, objavio je 1969. kako je Amerika zarazne bolesti “ostavila iza sebe u prašini”. Tri godine poslije nobelovac Macfarlane Burnet zaključuje, u završnom izdanju klasične Prirodne povijesti zaraznih bolesti: “Najvjerojatnija prognoza budućnosti zarazne bolesti jest da će ona biti vrlo dosadna”.

Podatke crpimo iz predgovora važnom djelu o povijesti epidemija, “America’s Forgotten Pandemic, The Influenza of 1918” (Američka zaboravljena pandemija, gripa iz 1918.), Alfreda W. Crosbyja, drugo izdanje Cambridge University Pressa iz 2003. Knjiga je prvi put objavljena 1976.

Klasično to djelo bit će nam pri ruci u nadolazećim danima, i tjednima, koji će u Sjedinjenim Američkim Državama donijeti još tisuću mini-apokaliptičnih čudesa, kakva su moguća jedino u carstvu nepogrešivih narcisa, u kojemu svaka nevolja proizvodi još veću...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 07:27