‘Do posljednjeg daha’ mali je dragulj azijske kinematografije

Koja je najvažnija dalekoistočna kinematografija? Nekoć biste odmah ispalili “Japan!” i bili biste u pravu, a kasnije su se za tu počast borili Hong Kong, Tajvan, naposljetku i sama Kina, no u zadnjem desetljeću postalo je očito da se pojavio novi filmski moćnik na obzoru: Južna Koreja.

Krajem ovog ljeta u Veneciji je trijumfirao južnokorejski film “Pieta”: prvi put je neko ostvarenje te kinematografije osvojilo glavnu nagradu na jednom od najvećih filmskih festivala (da je pravde, moglo se dogoditi još 2004., kada je “Oldboy” Park Chan-wooka nepravedno zakinut u Cannesu u korist američkog dokumentarca “Fahrenheit 9/11”), no filmaši iz Južne Koreje već dugo se ne mogu požaliti na svoj status, jer su dobivali nagrade za režiju, scenarije i glumu.

Više od Hollywooda

Njihovi filmovi prerađuju se u Hollywoodu (iduće godine Spike Lee napokon će predstaviti svoju verziju kultnog “Oldboya”, sa Samuelom L. Jacksonom), a Kim Jee-won bit će prvi redatelj iz te zemlje koji će potpisati američki blockbuster (“Posljednje uporište” s Arnoldom Schwarzeneggerom). Južna Koreja među rijetkim je filmskim središtima u kojima se domaći proizvodi gledaju više od hollywoodskih, a fascinantna brojka od 100 produciranih filmova godišnje, od kojih neke pogleda četvrtina ukupnog stanovništva, zavrjeđuje divljenje.

Hrvatska premijera

Južnokorejski film za nas već dugo nije nepoznanica, jer domaći distributeri, pa i festivali, marljivo nam predstavljaju njihova najvažnija ostvarenja. Stoga vijest da danas u zagrebačkom kinu Tuškanac započinje već tradicionalni tjedan suvremenog južnokorejskog filma nije nikakva senzacija, pogotovo što je najfriškiji naslov iz 2008., a venecijanski laureat, produktivni Kim Ki-duk, reprezentiran je “Samaritankom”, neosporno izvrsnim filmom, ali koji je u nas već bio u kinima.

Ipak, i u tako svedenom odabiru ima pravih dragulja: ponajprije se to odnosi na hvaljeni “Do posljednjeg daha”, krimi dramu u režiji Yang Ik-joona, poznatog glumca koji igra i glavnu ulogu, nemilosrdnog utjerivača dugova na emocionalnom raskrižju. Film je pobijedio u Rotterdamu i prikazan na još bar 50-ak festivala, a ovo je njegova hrvatska premijera, uostalom, kao i krimića “Grubi rez”: potonji je režirao Hun Jang po scenariju spomenutog Kim Ki-duka, a priča je intrigantna jer filmska ekipa angažira gangstera koji zahtijeva da nasilje pred kamerama bude nepatvoreno. Na cijeni je i dokumentarac “Stari partner”, dojmljiva zabilješka o starom seljaku, njegovoj čangrizavoj supruzi i njihovom volu, koji su na kraju životnog puta. Neobična drama “Moj dragi neprijatelj” prikazana je i u newyorškom Muzeju suvremene umjetnosti, a “Moja majka sirena” drama je s elementima fantastike koji preporučuju vrsni poznavatelji južnokorejske kinematografije.