NEDJELJKO DRAGIĆ

Bordo je bio precizan u poslu, pouzdan, strpljiv, dragocjen za mlade ljude. Pomogao je i meni

 Nedjeljko Dragić

 Darko Tomas/Cropix
Sjećajući se dragog kolege Borivoja Dovnikovića, Dragić govori: ‘Svašta smo prošli zajedno‘

Ne volim pričati kad netko ode. Znate kako Andrić kaže: 'Svi smo mi mrtvi, samo se redom pokapamo'. Nekako mi sve prepatetično ispada, smrt se šutke mora primati... Ali da, Bordo i ja svašta smo prošli, pomagali jedan drugome, družili se. On je bio fanatik u poslu, precjenjivao je važnost crtanog filma. Mene je ponekad i čudilo zašto nam uopće daju novac. Rekao bih mu: 'Bordo, ćuti. Dobro je da nas trpe.' prisjeća se Nedjeljko Dragić, najpoznatiji autor figure Zagija, svojeg dragog, preminulog kolege Borivoja Dovnikovića Borde.

Bordo, koji je preminuo u 92-oj godini života, jedan je od najcjenjenijih hrvatskih animatora, afirmiran i na međunarodnoj sceni, bio je sudionik najvažnijih trenutaka u hrvatskoj animaciji, a tijekom dugogodišnje karijere za svoj je rad primio niz nagrada.

On i Dragić često su surađivali. Pa, ako, dalje, opisuje: "Bordo je bio precizan u poslu, pouzdan, strpljiv, toliko dragocjen za mlade ljude. Pomogao je i meni kada sam prvi put samostalno animirao šlager za neku emisiju, još u vrijeme dok je počinjala televizija. Pjevači su, naime, stajali u mjestu i mlatarali rukama dok bi nastupali na televiziji, bilo je dosadno za gledati. Marti je naručio od mene, a sjećam se da ju je Hetrich vodio. Ja sam to u fušu morao napraviti, nisu imali ni novca da mi plate. Napravio sam crtane animacije po svojoj logici jer nisam učio animaciju. Bordo mi je tada uskočio. Jednu noć sam došao kod njega, ništa mu nije bilo teško. On je to meni numerirao. Prvi put sam s njim tada napravio karton snimanja. Bio je strastven, ljutio bi se ako bi u medijima zaboravili spomenuti neku nagradu koju smo dobili. Bio je i previše zaljubljen u crtani film. Nas dvojica smo uvijek pričali o poslu i uvijek bismo imali teme. Bili smo svi malo 'udareni' koji smo to radili, nije to bilo ni bog zna kako plaćeno. Svi smo sve radili, fuševe, što god je trebalo. Na zapadu je profit bio u svemu, mi smo smatrali da pravimo umjetnost.

Nakon teškog svjetskog rata došli su novi vjetrovi, sve novo je lakše prolazilo. Držala nas je mogućnost da radimo nešto novo, ljudi su bili začuđeni idejama i originalnosti. Bordo je važan dio Zagrebačke škole crtanog filma, sudjelovao je od početka. Radio je odlične karikature i lijepe stripove. On je bio čovjek od crtanog filma, sav se posvetio poslu. Volio je ići i na festivale. Kad bi me gnjavili da idem negdje, onda bih predlagao da ide on jer sam znao da će uživati. Meni je bila muka putovati, a on je proputovao svijet.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 00:24