NAJUTJECAJNIJI FESTIVAL

CANNES 2020. Iako se neće održati, filmovi iz selekcije nosit će palmu na špici

 AFP
Canneska palma na špici trasira put za ugovore s “world salesima”, ulaznica je za druge festivale i pospješuje distribuciju na lokalna tržišta

Najutjecajniji filmski festival na svijetu - onaj canneski - ove se godine neće održati. Zbog epidemiološke situacije, francuska je vlada zabranila okupljanja i festivale do početka rujna, pa je tako otpalo i fizičko održavanje festivala.

Ipak, ovogodišnji će Cannes imati program. Direkcija festivala odlučila je da će objaviti listu filmova koji su selektirani za neodržani 73. Cannes. Ti filmovi neće biti prikazani na festivalu ni fizički ni virtualno, ali će imati pravo nositi cannesku palmu na špici.

Kultura velikog ekrana

Program tog virtualnog Cannesa objavljen je jučer. Među filmovima koji će u kina krenuti s egidom palme naći će se i novi filmovi Wesa Andersona, Françoisa Ozona, Stevea McQueena, kao i debitantski redateljski rad istaknutog glumca Vigga Mortensena.

Odluka canneskog festivala da ne održi festival, a ipak objavi program neobičan je eksperiment koji će se dugo komentirati u filmskim krugovima. S jedne strane, epidemiološka i terminska situacija u Francuskoj je takva da je bilo nezamislivo da se 30 tisuća festivalskih uzvanika sjati u grad veličine Zadra. S druge strane, za Cannes virtualno izdanje nije bilo opcija.

Zbog snažnog utjecaja sindikata i kino-prikazivača, Cannes se deklarira kao utvrda obrane kulture velikog ekrana, što je razlog zašto u glavni program ne uvrštava Netflixove filmove. Digitalni festival bi stoga za Cannes bio izdaja vlastite ideološke misije. Cannes je, međutim, i ekonomski najutjecajniji festival.

Program art-kina

Uvrštenje u canneski program otvara filmovima vrata mnogih tržišta, a program najvećeg broja art-kina u svijetu (uključujući hrvatska) uvelike se formira na temelju canneske selekcije. Canneska palma na špici trasira put za ugovore s “world salesima”, ulaznica je za druge festivale, pouspješuje distribuciju na lokalna tržišta. Stoga je canneska direkcija na čelu s Thierryjem Frémauxom odlučila testirati vlastite mišiće. Objavit će program, izdijeliti palme na špici, makar festivala kao festivala nema.

Pitanje svih pitanja ovogodišnjeg izdanja je bilo: hoće li producenti filmova radije uzeti prestižni virtualni štambilj - palmu na špici - ali bez festivala, ili će radije čekati manje važan festival, ali festival koji će biti pravi, s projekcijama, crvenim tepihom i novinarima? Nakon što je Cannes u srijedu objavio program, dojam je da je ipak prevagnulo ovo drugo.

Program 73. Cannesa sastoji se od 56 filmova. Pošto nema nagrada, filmovi nisu razdijeljeni u “competition” i popratne programe, nego su svi ravnopravni. A kad čovjek baci pogled na popis, stječe dojam da su najzvučniji autori i produkcijske kuće ipak odlučili čekati kraj ljeta i filmove pustiti na “normalnom” festivalu.

Vjerojatno najveća atrakcija 73. Cannesa je novi film Wesa Andersona “French Dispatch” (Francusko odjeljenje). Kao i raniji Andersonovi filmovi, i ovaj je svojevrsna kulturološka posveta, ovaj put Francuskoj i tradicionalnom novinarstvu 20. stoljeća.

Mortensenov film

Film se zbiva u Francuskoj 60-ih, i vrti oko pariškog dopisništva fikcionalnog američkog dnevnog lista. Britanski režiser i videoumjetnik Steve McQueen (“12 godina ropstva”) imat će u canneskom programu čak dva filma. Filmovi “Lovers Rock” i “Mangrove” dio su ciklusa od šest filmova koje je kao antologijsku seriju McQueen snimio za Amazon. Filmovi se bave sa šest poglavlja iz povijesti crne karipske zajednice u Britaniji. U programu Cannesa je i novi film produktivnog francuskog svaštara Françoisa Ozona. Njegovo “Ljeto 85” autobiografska je priča o tinejdžerskom odrastanju u Francuskoj 80-ih.

Od filmova u programu, pažnju skreće i “Enfant Terrible” njemačkog režisera Oskara Roehlera. Riječ je o biografskom filmu o velikom i rano preminulom geniju njemačkog filma, Reineru Werneru Fassbinderu. U programu je i novi film svojedobnog suutemeljitelja pokreta Dogma, Danca Thomasa Vinterberga. Njegov “Druk” je komedija o skupini nastavnika koji se dogovore da će na posao dolaziti stalno pripiti. Glavnu ulogu u filmu glumi Viggo Mortensen. Mortensen se na virtualnom Cannesu predstavlja i kao režiser. Njegov film “Falling” nezavisna je američka drama u kojoj glavnu ulogu glumi Lance Henriksen

Nakon prošlogodišnjeg trijumfa “Parazita”, i ove godine Cannnes u izlog stavlja jedan reprezentativni korejski žanrovski proizvod. To je “Poluotok” Yeon Sang-hoa, nastavak njegovog megahita “Vlak za Pusan”. Sasvim primjereno epohi, oba se filma bave - distopijskim svijetom u kojem bukne virus.

Lista selektiranih filmova pokazuje da su pozivnicu za festival koji neće postojati uglavnom prihvatili naslovi koji su već ionako imali fiksirane distribucijske termine. To je vjerojatno razlog zašto u programu ima gotovo pola francuskih filmova - čak 22.

Francuski filmovi, naime, unaprijed fiksiraju distribucijske termine po Cannesu. No, ovo može biti i indikator ere “nove sebičnosti”: nakon razdoblja razgranatih i isprepletenih koprodukcijskih mreža, čini se da slijedi doba kad svaka nacionalna industrija prvo brine za sebe. Također, u programu je uočljivo malo Hollywooda. Tu su samo dva “majors” filma - spomenuti Andersonov “French Dispatch” i novi Pixarov crtić “Soul” Petea Doctera.

Brojni debitanti

Hollywood je već otprije lagano premještao pretpremijerno težište na rujanske festivale (Venecija, Toronto), a virus je očito samo osnažio postojeći trend. U takvim okolnostima, očito se otvorio prostor za “druge”: žene i debitante. Tako 73. canneski program ima čak 17 debitanata, te 12 redateljica. Među njima su i stara canneska gošća, Japanka Naomi Kawase (s novim filmom “Prave majke”), te slavna francuska glumica Maïwenn Le Besco koja s filmom “DNA” nastavlja solidnu redateljsku karijeru.

Što se europskog istoka tiče, canneski program je donio razočaranje. U Cannesu su obično solidno prisutni makar rumunjski i ruski filmovi, no ove ih godine nema. U programu je samo jedan film s Jugoistoka, “Februar” Bugarina s pariškom adresom Kamena Kaleva. Od istočnjaka, tu je još armenska debitantica Nora Martirosyan s filmom “Ako padne vjetar” te litvanski režiser Šarūnas Bartas s filmom “U suton”. Riječ je o ratnom filmu epohe o litvanskim gerilcima koji se 1948. bore protiv sovjetske okupacije. Među Bartasovim scenarističkim suradnicima je i hrvatski režiser i scenarist Ognjen Sviličić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. prosinac 2024 01:03