Bio je "odmetnik iz Kansasa koji je slijedio svoju zvijezdu vodilju, oduševljavajući nas te usput mijenjajući trajektoriju razvoja filma", pisao je Philip French za The Guardian o velikom američkom filmskom redatelju, scenaristu te producentu Robertu Altmanu, rođenom prije stotinu godina.
Altman, koji je preminuo 2006. godine u 82. godini života, po pitanju inovativnosti stajao je uz bok Griffithu, Stroheimu te Wellesu, dodao je French, pripisujući njegov "romantični cinizam, nepovjerenje prema institucijama te improvizacijski stil" njegovom rodnom gradu Kansas Cityju (Missouri) te obiteljskoj pozadini.
Bio je "posljednji značajni američki filmaš koji se u Hollywoodu pojavio nakon iskustva Velike Depresije i Drugog svjetskog rata. Doslovce svi koji su došli nakon njega - inicijalno prozvani ‘filmskim derištima‘ (eng. movie brats); Lucas, Spielberg, De Palma, Scorsese - bili su baby boomeri koji su došli iz filmskih škola". Altmanov put do Hollywooda bio je drugačiji.
Rođen na američkom srednjem zapadu, Altman je bio sin imućnog prodavača osiguranja te unuk graditelja petokatnice koja se nekad nalazila u Kansas Cityju (Altman Building).
Pohađao je katoličke škole te vojnu akademiju u Lexingtonu. 1945. godine pridružio se zračnim snagama te postao pilotom bombardera. Tijekom tog perioda osmislio je metodu tetoviranja brojeva na kućne ljubimce, što bi omogućilo njihovu identifikaciju u slučaju da se izgube ili ih netko ukrade. Da tetovira svoje pse, uvjerio je čak i predsjednika Harryja S. Trumana.
Pošto je napustio zračne snage, zaposlio se u filmskoj kompaniji Calvin Company u svome rodnome gradu te snimao reklame i dokumentarce, industrijske te niskobudžetne, drugorazredne filmove. Iz prvog braka dobio je kćer Christine, a iz drugoga sinove Michaela i Stephena, koji su s njim kasnije i poslovno surađivali. Stephen je radio kao dizajner produkcije, a Michael je napisao "Suicide Is Painless", glavnu pjesmu filma "M*A*S*H" (1959. se oženio i treći put, a s novom suprugom imao je još dva sina: Roberta i Matthewa)
Posao je izučio u Kansas Cityju, 1948. godine sudjelovao je pri pisanju filma "Bodyguard", a u Hollywood se uputio 1955. kada su ga pozvali da režira epizodu televizijske serije "Alfred Hitchcock Presents".
Njegov uspon u Hollywoodu nije bio trenutačan. Posla mu nije falilo, prije svega na televiziji (na filmu je, primjerice, snimio film s Robertom Duvallom i Jamesom Caanom, budućim zvijezdama kultnog "Kuma"), no silno popularan je postao tek u 46. godini zahvaljujući filmu "M*A*S*H" (1970.), crnoj ratnoj komediji s Donaldom Sutherlandom, Elliottom Gouldom, Tomom Skerrittom te Robertom Duvallom, koja je požnjela financijski uspjeh te osvojila Zlatnu palmu u Cannesu (jedan je od rijetkih redatelja koji se mogu istodobno pohvaliti i Zlatnom palmom i venecijanskim Zlatnim lavom te berlinskim Zlatnim medvjedom). S Altmanom, scenarij koji su deseci filmaša odbili, pretvorio se u pravi hit, a dvije godine kasnije i u nevjerojatno popularnu istoimenu dramsku seriju s Alanom Aldom.
"M*A*S*H" je Altmanu donio i prvu nominaciju za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg redatelja, a isto mu je uspjelo i s mjuziklom "Nashville" (1975.), koji prati pojedince iz country i gospel krugova iz Nashvillea pet dana uoči gala koncerta za populističkog predsjedničkog kandidata, kao i sa satirom "The Player" (1992.), pričom o direktoru holivudskog filmskog studija koji ubije čovjeka sa scenarističkim aspiracijama koji mu, uvjeren je, šalje prijetnje smrću. Nominaciju za istu nagradu priskrbili su mu i crna komedija "Short Cuts" (1993.) te satirični film o istrazi ubojstva "Gosford Park" (2001.) scenarista Juliana Fellowesa, tvorca uspješnice "Downton Abbey". Projekt je okupio bogati glumački postav koji uključuje imena poput Charlesa Dancea, Stephena Fryja, Michaela Gambona, Dereka Jacobija, Helen Mirren, Maggie Smith, Kristin Scott Thomas, Clivea Owena, Emily Watson te Richarda E. Granta, Ryana Phillippea.
Snimio je i filmove poput "McCabe And Mrs. Miller" s Warrenom Beattyjem i Julie Christie, "Buffalo Bill and The Indians" s Paul Newmanom, "Popeye" s Robinom Williamsom...
Avanturist, improvizator i vizionar
Altman je bio, pisao je The New York Times povodom njegove smrti, "jedan od najavanturističkijih i utjecajnih američkih redatelja kraja dvadesetog stoljeća, filmaš čija se ikonoklastička karijera proteže preko više od pet desetljeća, no čiji se biljeg najsnažnije osjetio samo u jednom - sedamdesetim godinama".
Svoj posljednji film "A Prairie Home Companion", čiji ansambl predvode Meryl Streep i Kevin Kline, dovršio je poznavajući već da boluje od raka, od kojeg je naposljetku i preminuo. Nedugo prije odlaska, primajući počasni Oscar otkrio je i da mu je sredinom devedesetih transplantirano srce.
Bio je, pišu, "sklon riziku" te je imao tendenciju ka "nepodopštinama", a snimao je "slobodne" filmove koji su uhvatili sentiment iscrpljenosti i razočaranja sedamdesetih". U tom kontekstu posebno se istaknuo već spomenuti "M*A*S*H", čija je radnja smještena u improviziranu bolnicu tijekom Korejskog rata, no koja je se referirala na antiratni sentiment koji je stvorio Vijetnamski rat.
TNYT piše i o njegovom improvizatorskom stilu. U njegovim najboljim godinama, slavili su ga zbog pionirske upotrebe višeslojne filmske glazbe. "Bila je to svojevrsna improvizacija koja je umornim, namještenim holivudskim žanrovima dala svježu vjerodostojnost".
Bio je, kažu, slavan i po sukobima sa svojim suradnicima te voditeljima filmskih studija pa bi često za sobom ‘palio mostove‘. Nekad bi se morao suočiti s lošim kritikama i praznim kinima, no mlađi filmaši su mu se divili jer je bio "beskompromisan umjetnik koji se držao svoje vizije". Za svoju viziju, oko financiranja i kreativne kontrole, bio je spreman sukobiti se i sa studijima.
"Robert Altman je umjetnik i kockar. Slijediti u Americi umjetničku filmsku viziju nekad može sve što posjeduješ dovesti u rizik", objasnio je 1994. njegov dugogodišnji asistent Alan Rudolph.
No, studiji nisu skloni riziku.
"Prema meni postoji veliki otpor. Kažu mi; ‘on će nas negdje zeznuti‘. Kada objasnim što želim napraviti, oni to ne mogu zamisliti jer pokušavam napraviti nešto što dosad još nisu vidjeli. A oni ne razumiju da je upravo to razlog zbog kojeg bi to trebali kupiti", pojasnio je Altman 1990. za Washington Post.
Kako piše TNYT, njegovi setovi bili su pak vrlo zabavni. Promovirao je, naime, opuštenu atmosferu jer je smatrao da to pospješuje pomicanje granica filmskog snimanja.
O svom iskustvu s Altmanom progovorila je glumica Kristin Scott Thomas, koja je glumila u "Gosford Parku".
"San svakog je glumca bio raditi s Robertom", otkrila je te dodala da je poziv na suradnju za nju bio veliki privilegij, no ne i novčano isplativ posao. Inače bi je to zasmetalo, no on je, rekla je, "nekako postigao da se osjetiš dijelom zajedničkog pothvata".
"On bi u vrijeme ručka u posebnom šatoru ispred kantine pregledavao prethodnog dana snimljen materijal. Svi smo bili pozvani na projekciju. Nisi morao niti biti u toj sceni - to je naprosto bio dio iskustva pripadanja filmu. Ja to nikad prije nisam iskusila", ispričala je.
Podijelila je i kako je Altman imao oko sokolovo te bi sve primjećivao. Čak i kada si bio u pozadini i mislio da se možeš provući s malo zalaganja, on i te prozvao i upitao što radiš.
"Ryan Phillippe i ja smo imali jednu scenu u kojoj sam morala pogledati kroz prozor i zavesti ga. Oboje smo se počeli smijuljiti, ja sam strašno preglumljavala, a on nas je samo pogledao i rekao: ‘Možemo li se, molim vas, vratiti na Zemlju?‘", priznala je.
Bio je, dodala je, u potpunoj kontroli.
"Morali smo doći rano ujutro i sjedili bismo u kostimima i šminki i ponekad ne bi bili od neke koristi. Bilo je to frustrirajuće, no on je tako radio. Sa svakim drugim redateljem, počeo bi čovjek histerizirati i krenuo zvati agenta, ali s Robertom bi naprosto to odradio jer je bio nevjerojatno šarmantan. Ljudi su ga optuživali da je mizantrop. Upravo suprotno, ja sam imala osjećaj da je uistinu zaljubljen u ljude, no uživao bi u njihovim mračnijim stranama (...) Volio je ljudske greške. Svi likovi su bili manjkavi. Činilo se da ga to najviše zanima", zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....