David Fincher: U očima lijenih ljudi ja sam perfekcionist. U očima perfekcionista, samo radim svoj posao

LONDON - David Fincher sjedi u junior suiteu hotela Dorchester i nervozno lista Vanity Fair. Jedan od tekstova u magazinu posvećen je upravo njemu. “Genijalnost ima puno lica. On je jedno od njih”, zaključak je portreta koji potpisuje scenarist Aaron Sorkin, čovjek koji je dobio Oscara za scenarij Fincherove “Društvene mreže”.

No, da taj detalj nisam pročitala prije intervjua, sada bi mi promakao, baš kao i Fincherovi plavkasti portreti Annie Leibovitz. Fincher, naime, preko njih prelazi brzinom čovjeka koji ne mari za ono što o njemu pišu novine. Štoviše, cjelodnevno druženje s novinarima u Londonu, kako bi promovirao svoj novi film “Muškarci koji mrze žene”, za redatelja mora da je prava gnjavaža; samo nekoliko tjedana prije imao je okršaj s novinarima nakon što je filmski kritičar New Yorkera David Denby objavio recenziju filma prije nego što je to s producentima filma bilo dogovoreno.

Denbya je nazvao “jadnim i nemoralnim” i priliku iskoristio da iskaže svoje mišljenje o onima koji prate filmsku industriju. “Da ja o tome odlučujem, ne bih nikome pokazivao filmove prije nego što izađu”, tada je rekao.

Odnos dvaju likova

Ipak, pod budnim okom holivudskog Sony Picturesa, koji je večer prije film pokazao skupini međunarodnih novinara, danas ga u raskošnoj sali jednog od najluskuznijih londonskih hotela čeka konferencija za novinare. Prije toga - razgovor s Jutarnjim listom.

“Važno je shvatiti da ‘Muškarci koji mrze žene’ nije obrada švedskog filma, nego film rađen prema knjizi. Knjiga je toliko kompleksna da smo se morali odlučiti za ono što ćemo iz nje izvući kao srž priče. Stvar koja je mene najviše zanimala jest taj odnos između dva glavna lika, Blomkvista i Salander, koji su učinili knjigu kulturnim fenomenom”, govori Fincher.

Poput šahovske ploče

On smatra da je Larssonova serija mračnih detektivskih bestselera postigla toliki uspjeh - prodano je više od 65 milijuna kopija u 46 zemalja - upravo zahvaljujući odnosu glavnih likova, naglasku na seksualnoj problematici i zajedničkom radu muškarca i žene. “A kada se knjiga proda u toliko primjeraka, pametno je slijediti književni predložak”, kaže.

Ovaj projekt bio je izazov čak i za Finchera, autora nekih od najupečatljivijih filmova prošloga desetljeća. Prije nego što je navršio tridesetu režirao je “Alien 3”, autor je filmova “Zodiac”, “Sedam”, “Klub boraca”, “Čudnovati slučaj Benjamina Buttona”, a drama o utemeljitelju Facebooka “Društvena mreža” zamalo mu je donijela Oscara. No, priča o psihotičnoj djevojci i upornom novinaru ispričana je previše puta u recenzijama literarnog fenomena i filmu domaće (švedske) produkcije. Nije li to previše mainstream za Finchera?

“Način na koji stvaram film je ono što je specifično. To je kao da ispred sebe imaš šahovsku ploču - potezi se moraju pratiti, ali način na koji dolaziš do kraja igre je jedinstven. Niti u jednom trenutku nisam razmišljao o tome da je radnja poznata. Čekao sam da me glavni likovi vode”, objašnjava.

Riješavanje problema

O odabiru glumaca - Daniela Craiga i američke glumice Rooney Mare koja je glumila i u “Društvenoj mreži” - mnogo je toga rečeno, ali u središtu pozornosti jest činjenica da je Fincher bio izuzetno izbirljiv, a na snimanju, po običaju, zahtjevan. “Ako ste to pročitali u novinama, onda je to sigurno točno!”, ironično komentira.

“Casting je rješavanje problema. Glumci i glumice za nas moraju riješiti problem. Uostalom, ne smatram da je okrutno tražiti od nekoga tko se bavi glumom da dobro glumi. U očima lijenih ljudi ja sam perfekcionist. U očima perfekcionista, samo radim svoj posao”, govori.

Što ne znači da uživa u svojim filmovima. Štoviše, ne gleda ih. “Kada počinješ stvarati film, prepoznaš potencijal i on ti s vremenom kaže što može postati. Za mene je snimanje filma čisto stvar tehnike. Ja znam kako se rade filmovi, namještam stvari dok ne dođem do finalnog proizvoda”, govori Fincher.

Bez mistifkacije

Dok govori o filmu, ne odgovara stereotipu redatelja - djeluje nedovoljno “umjetnički”, isuviše je nasmijan i izravan. Za njega glumci trebaju glumiti, redatelji slagati scene. Bez mistificiranja. “Nikada ne gledam film kada izađe. Jednostavno ne želim”, objašnjava. Ponekad nema ni vremena, kao u slučaju ovog filma, koji je počeo snimati samo 25 dana nakon što je dovršio “Društvenu mrežu.”

“Osnovni razlog zašto sam se odlučio za ovaj projekt jest taj što su me pozvali da snimam film za odrasle. Na taj trenutak čekam dvadeset godina”, kaže. Stoga ne čudi da se nije dvoumio pri odabiru “odraslih” prizora, u kojima ne nedostaje eksplicitnih scena seksa i nasilja.

Kasnije, po završetku “novinarskog dana”, Finchera srećem u hodniku hotela. Odlične je volje. Sada, kada nije pod nadzorom Sonyevih PR-ovki koje zabranjuju svaki oblik komunikacije ili slikanje s Fincherom, vidno je opušteniji. Iskorištavam priliku i uskoro se zajedno slikamo.

U nedostatku “boljeg” fotografa Fincher poziva svoga glavnog glumca da nas slika. Neobično je kada vas fotografira James Bond, odnosno Mikael Blomkvist. “Misliš li da je Daniel Craig zgodan?!”, pita me. On smatra da nije, ali ga je odabrao jer je “muževan, pomalo sirov i izgleda kao da sluša, a žene to vole”. Rooney Mara je pak “samouvjerena i zrela, a to je pravo čudo za glumice.” Fincher traži od Craiga da ponovi slikanje. “Ovaj put ostavi kaput na sebi da u kadru imamo malo smeđe boje”, govori. Ne mogu da se ne sjetim Sorkinove opaske o genijalnosti. No, to mu ne govorim. On ipak samo radi filmove.