DiCaprio kao vođa specijalaca koji upadaju u snove

"Čekaj, u čiji san mi to sada upadamo”, zdvojno pita studentica arhitekture Ariadne ( Ellen Page) svoga šefa Doca Cobba ( Leonardo DiCaprio), vođu specijalaca na najneobičnijem poslu na svijetu, ulijetanju u tuđe snove, koje se obično obavlja stoga da se ukrade neka blistava ideja, važna po svjetsku ekonomiju ili nešto slično. Ovaj put zadatak je nešto drukčiji, ne treba ukrasti nego usaditi ideju, a to nije tako lako jer se ljudski um - navodno - opire svemu što nije sam generirao i prepoznaje to kao “lažnjak” (povijest bi nam, istina, dala bezbroj suprotnih primjera).

Zato se, nakon što se prodre u osnovnu razinu sna, treba uvući u njegovu podlogu, u kojoj sve funkcionira po drukčijem vremenskom principu (događaji se odigravaju puno sporije), a i ta podloga ima svoju podlogu s vlastitim pravilima. Da sve bude još kompliciranije, Eames ( Tom Hardy), jedan od članova tima, specijalizirao se da utjelovljuje druge ličnosti, i to bez pomoći maske, pa ako jako pažljivo ne pratite film, bit ćete u situaciji da ne znate tko je pravi, a tko krivi lik.

Sličnosti s ‘Odisejom’

Pitanje mlade Ariadne (mitološke konotacije imena su, dakako, namjerne) zbilja nije bez vraga, jer negdje oko polovice filma (traje oko 140 minuta) gledatelj više i ne pokušava razumjeti što se zbiva, nego se poput ovce u stadu prepušta smjernicama redatelja i klišejima akcijskog filma.

“Početak” je, kako vjerojatno znate ako bar malo pratite filmska zbivanja, najrizičniji hollywoodski blockbuster ovoga ljeta, a kockanje će najvjerojatniji završiti pozitivnim ishodom: igrač neće kući bez prebijene pare, neće baš “srušiti banku”, ali će zaraditi posve pristojno da se opet ohrabri na ovakvu drskost.

Pa dok gledatelji diljem svijeta pune multiplekse, dio kritičara proglašava film ostvarenjem koje može stati uz bok “Odiseji u svemiru”.

Je li baš tako? Kao prvo, postoje sličnosti u razdobljima, jer krajem šezdesetih prošlog stoljeća Hollywood polako postajao kreativna radionica, u kojoj nije bilo neobično povjeravati mladim talentiranim filmašima milijune dolara kako bi realizirali svoje nekonvencionalne projekte. Desetljeće kasnije, nakon kraha epskog vesterna Michaela Cimina “Vrata raja”, riječ “nekonvencionalnost” polako je postajala nepopularna, a jedan se novi pojam probijao i dobivao na težini - “franšiza”. Danas je ona dominantno sidro hollywoodske produkcije, no očito se nijedno stanje ne može održati vječno.

Nekad student književnosti

Christopher Nolan, nekadašnji filmski amater i student književnosti na londonskom sveučilištu, zaintrigirao je šefove hollywoodskih studija art film noirom “Memento”, u kojem se radnja odigrava istodobno unaprijed i unatrag, pa je za nastupni posao dobio preradu norveškog trilera “Nesanica”, modernističkog krimića u kojem tijekom zbivanja sunce nikad ne zalazi. Film je imao uspjeha, a danas 39-godišnji Nolan, koji se ne uklapa u hollywoodske standarde čak ni po uzornom obiteljskom životu (sa suprugom, producenticom svojih filmova Emmom Thomas, ima troje djece), postao je neka vrsta junaka “Početka”: najprije je stekao povjerenje tajkuna revitaliziravši serijal “Batman”, ali je čitavo vrijeme igrao vlastitu igru.

U okvirima žanrovskog filma

U filmu “Prestiž” bavio se kloniranjem i angažirao Davida Bowiea da glumi Nikolu Teslu, a “Vitez tame” je zasigurno najanarhičniji hollywoodski spektakl ikada snimljen. Zahvaljujući Nolanovom primjeru, na desetke je mladih filmaša koji su se afirmirali nekim niskobudžetnim draguljem prikačeno na oživljavanje zamrlih hollywoodskih blockbustera. Nova krv traži i novu cijenu, pa će hollywoodska produkcija za nekoliko godina možda biti potpuno neprepoznatljiva, ali donekle slična onoj prije četiri desetljeća. Kamo sreće!

Naposljetku, ima li smisla uspoređivati “Početak” i “Odiseju u svemiru”? Kako se uzme. Nolan djeluje u okvirima žanrovskog filma, ali se njima subverzivno poigrava. Kubrick se za njih nije ni zanimao, njegove su sekvence slobodnije i zaokruženije, ali je njihovo povezivanje prepušteno gledatelju . Kubrick je imao i boljih filmova od “Odiseje”, no nijedan nije ostvario takav kulturni utjecaj. Zasad je prerano za procjenu hoće li “Početak” na sličan način uzdrmati razdoblja koja dolaze, no temelj za promjene je položen i rezultate treba očekivati u bliskoj budućnosti.