Ne mogu biti gori od nas. Tim se riječima tješim razgovarajući sa svojim prijateljima o našoj djeci koja polako odrastaju, iz svojih se večernjih izlazaka vraćaju pred jutro, preživljavaju prve ljubavne brodolome, nevješto se pokušavajući nositi s krivim životnim odlukama, tek prvim od mnogih koje će uslijediti.
Između mene i mojih roditelja bio je ponor razlike u odrastanju. Moja novozagrebačka, pankerska adolescencija nije imala nijedne dodirne točke sa srednjoškolskim danima moje majke koja je iz malog dalmatinskog mjesta došla u Zagreb i fascinirana gospodskim gradom živjela kod svojeg ujaka Pod zidom. Ali u odrastanju svoje kćeri vidim mnogo od vlastitog iskustva i u mnogočemu njezini mladenački koraci, interesi, pokušaji pozicioniranja u društvu i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....