Drago Hedl, cijenjeni novinar i pisac, gostujući u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" govorio je, među ostalim, i o njegovoj novoj knjizi "Matija", knjizi za koju bi volio da je nikad nije napisao, u kojoj govori o Matiji, svojem sinu koji je počinio suicid.
Ako mu se, dok je živ, javi barem jedna osoba koja je, nakon što je pročitala tu knjigu i razumjela koliku bol taj čin suicida izaziva kod onih koji ostaju, misli da nije uzalud pisao knjigu, kazao je Hedl, vođen altruističkim pobudama.
Jer, Matijinim odlaskom dogodila mu se, kaže otac, najteža stvar u životu.
Bol koja ostaje je golema. Bio bi sretan kad bi mu se netko nakon pročitane knjige "Matija" javio i rekao da se predomislio i odlučio nastaviti živjeti.
Nakon tragedije koja je pogodila Matijinu majku i oca, Hedl je nastavio puno raditi, možda je to bio i njegov način kako da se nosi s boli, među ostalim sudjelovao je u radu na dokumentarnom filmu "Mirotvorac" o šefu osječke policije, ubijenom Josipu Reihl Kiru, kojega je napravio Ivan Ramljak.
Recite djeci da ih volite
Hedl je kazao da je knjigu "Matija" napisao za roditelje, da bi im poručio da budu strpljiviji, da svojoj djeci jasno kažu da ih vole, jer ponekad se, kako je rekao, u našoj kulturi to da roditelj voli dijete podrazumijeva, ali se - ne izriče.
Aleksandar Stanković kazao je da, obzirom na tešku temu knjige, mnogi odgađaju čitati je, uključujući i njega samog.
Drago Hedl na to je upozorio da je to važna tema o kojoj treba progovoriti jer, o suicidu se nije puno pisalo, gotovo da je tabu. Upozorava da je suicid i danas u nekim sredinama stigma za obitelj u kojoj se to dogodi, a to ne bi smio biti.
- Kada se to nama dogodilo, vidio sam da znam nekoliko osoba koje su proživjele tu tragediju, ali se o tome nerado govori. Obitelji o tome nerado pričaju, to je nekakva vrsta obiteljske tajne, a negdje čak i obiteljska sramota, rekao je Hedl.
Među ostalim je spomenuo i da je poznato da Bohumil Hrabar, češki književnik nije stradao tako što je hranio golubove i pao s balkona, a ni Ernest Hemingway nije umro od puške koja je slučajno opalila dok ju je čistio.
Vođen plemenitim motivima, Drago Held napisao je knjigu ne bi li pomogao drugima.
Osjetio je da o toj važnoj temi treba progovoriti.
Potvrdile su mu to, kaže, i izjave nekih koji su pročitali knjigu.
- Rekli su da je nakon čitanja knjige "Matija" prvo što su učinili bilo da su prišli svome djetetu, zagrlili ga, poljubili, rekli mu da ga puno vole. Drago mi je da su ljudi na taj način doživjeli knjigu i da su shvatili koliko možda zbog poslova koje radimo, zbog užurbanosti, tempa, napredovanja u karijeri, mnogo drugih stvari - premalo vremena posvećujemo djeci, kazao je Hedl.
Kaže da se i danas preispituje, pita se je li dovoljno vremena posvetio sinu te da bi, kada bih mogao, puno više i puno češće rekao mu da ga voli, jer ga je doista puno volio.
- Znam reći da mi se Matijinim odlaskom najgora, najteža stvar u životu dogodila. Sve drugo što se događa više nije ni blizu onome što se dogodilo, rekao je i dodao da mu se nametalo na tisuće pitanja na koja je očajnički tražio odgovor. Analizirao je svaki svoj postupak, preispitivao se, tražio je odgovor. Ali to su, kaže, pitanja na koja nema odgovor.
Drago Held sa sinom je imao jako dobar odnos, makar je Matija vrlo mlad odselio u Ameriku.
U pismu koje je ostavio netom prije smrti, Matija je ocu poručio da ga voli i da ga moli da se ne preispituje je li on mogao nešto napraviti da spriječi njegov suicid.
Mobing u rukavicama
Matija je u Americi završio srednju školu,tamo je otišao kad mu je bilo sedamnaest.
U Americi je završio studij biokemije i doktorirao na sveučilištu Purdue. Bio je na postdoktoratu na sveučilištu u Chicagu, a potom otišao na sveučilište Yale gdje je radio 11 godina. Istraživao je Chronovu. Radio je vrlo predano, dapače radio je stalno, bio je to gotovo "robovski" rad, šest dana u tjednu od 8 do 20 sati provodio je u laboratoriju i na sveučilištu.
Trebalo je, upozorava Drago Hedl, prepoznati neke znakove koji bi možda upućivali na to da je Matija bio depresivan, da mu nije bilo lako boriti se sa svakodnevicom. Nije to primjećivao zato što Matija gotovo nikada nije govorio o teškoćama s kojima je živio.
- Znao je reći nekoliko puta da je depresivan, da je to sredina koja baš nije topla, u kojoj nema puno empatije, u kojoj se jako puno radi, u kojoj svi vide samo uspjeh. Svi vide samo Nobelovu nagradu. Takav je tamo način života i rada, rekao je Hedl.
Drago Held upozorio je i na još jednu važnu stvar.
Njegov sin, koji je bio iznimno inteligentan i obrazovan čovjek, nije prepoznao tzv. fini mobing, mobing u rukavicama. Kad bi mu na poslu netko kazao "biste li vi to, molim vas", to zapravo nije bio kondicional, već imperativ i podrazumijevalo se da to morate napraviti, objasnio je Hedl.
Komentari
0