MINISTARSTVO FILMA

FILMSKA KRITIKA NENADA POLIMCA Zabavna i slojevita ekranizacija kultne knjige ‘Mali princ’

Isplati se povesti klince na ovaj film, udavit će vas pitanjima i u toku projekcije, no to je korisna životna škola koja se ne propušta

Nikakvo čudo što smo tek sada dobili cjelovečernji crtić po besmrtnom “Malom princu” Antoinea de Saint-Exupéryja. Knjižica objavljena 1943., ilustrirana akvarelima samog autora (koji će poginuti već naredne godine), u prvi mah se doimala kao štivo za djecu, međutim, njezini najstrasniji zagovornici obično su već zakoračili u punoljetnu dob. Tako je bilo nekad, a tako je i danas kada je piščevo djelo ostvarilo nevjerojatnu nakladu od 140 milijuna prodanih primjeraka (svake se godine proda bar dva nova milijuna).

Crtići su skupe igračke, ne rade se samo za odrasle, školska i predškolska djeca njihova su glavna ciljna publika, pa je razumljivo zašto se “Mali princ” nije činio pogodnim za ekranizaciju. Da ne bude zabune, filmskih je prilagodbi bilo bezbroj, igranih i animiranih, no uz jedan skupi debakl legendarnog Stanleyja Donena iz 1974. (koji je u međuvremenu stekao kultnu reputaciju) sve drugo su bile kratke forme ili serije.

Nakon Donenova otužnog iskustva, Hollywood se klonio “Malog princa”, pa je na novi projekt prionula francusko-kanadska kompanija ON Entertainment i u njega uložila 57 milijuna eura, što je za europske standarde enormno. Produkcija je trajala skoro šest godina, za redatelja su angažirali Amerikanca Marka Osbornea, koji se proslavio DreamWorksovom “Kung fu pandom”, scenarij je napisala Engleskinja Irena Brignull, knjigu snimanja vodio je holivudski veteran Bob Persichetti, dok je glazbu skladao proslavljeni Hans Zimmer. Dakle, međunarodni projekt par excellence.

Doslovna adaptacija nije dolazila u obzir, pa su se autori dosjetili uokviriti Saint-Exupéryjev predložak u razgranatu okvirnu priču, realiziranu kompjutorskom animacijom. U njoj je junakinja Djevojčica (nema imena), koju majka trenira za prijem na prestižnu Werth akademiju, pa kad prvi prijemni ne uspije, dosele se u blizinu nove škole i pokušaju sve iznova. Majka je radoholičarka, inače razvedena, curici je napravila točan plan učenja od jutra do mraka, i ne sluteći da će ova, čim ostane sama, kliznuti u susjedstvo k ekscentričnom starom avijatičaru koji joj čita ulomke iz svog nedovršenog rukopisa o Malom Princu.

Ti su dijelovi realizirani klasičnom animacijom, uz pomoć lutaka i papira i izgledaju upravo magično: uostalom, u filmu postoji naglašena opreka boja, dio koji se bavi modernih tehnološkim dobom (kao vizualna inspiracija poslužili su filmovi Jacquesa Tatija “Moj ujak” i “Playtime”) u sivom je tonu, no čim se pojave avijatičar i njegova ruševna ali živopisna kuća, crvene i zelene ima na pretek. Dijelovi u kojima se evocira Saint-Exupéryjev “Mali princ” još su ljepši, tehnika kojom su dočarani jednako je efektna kao i kolorit.

Kako to sve skupa funkcionira? Prilično zanimljivo, film nije nimalo dosadan, zabavan je pa i slojevit, no pitanje je kako će se klinci suočiti s kompleksnim piščevim porukama koje izgovara Lisica i kako će protumačiti odnos Malog princa i Ruže? Odnos bešćutnog poslovnog svijeta prema tankoćutnim osobama valjda će im biti puno bliži, na to su već posvuda nailazili, no bitno je da upamte samo jedno: nije problem u odrastanju, nego u zaboravljanju.

Isplati se povesti klince na ovaj film, udavit će vas pitanjima i u toku projekcije, no to je korisna životna škola koja se ne propušta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:20