'GANGSTER TE VOLI' Čudan, veseo film koji se bavi silno tužnim ljudima

Kad je prošle godine na otvaranju ZagrebDoxa premijerno prikazan dokumentarni film “Gangster te voli” redatelja Nebojše Slijepčevića, film se istog trena pretvorio u mali društveni fenomen.

Slijepčevićev dokumentarac o imotskom bračnom posredniku Nedjeljku Babiću obišao je cijeli niz domaćih festivala, uz frenetičan prijem publike. Premda film nije igrao u redovnoj distribuciji, pretvorio se u medijsku temu, junak filma Babić Gangster redovno je gostovao na TV, a medijskog press clippinga filma ne bi se postidio ni ojači američki hit.

Dirljiv i zabavan

Šteta je da tada Slijepčevićev film nije krenuo u kino distribuciju, jer bismo vjerojatno prvi put nakon “Sretnog djeteta” Igora Mirkovića imali domaći dokumentarni kino hit. “Gangster te voli” pojavljuje se u kinima tek sad, no ako pripadate onom dijelu filmofilske publike kojoj je film promakao na festivalima, vrijedi ga uloviti u kinima. “Gangster te voli” jedan je od ne brojnih domaćih dokumentaraca koji produkcijom i vizualizacijom trpe kino ekran. Ujedno, Slijepčevićev film doista je dirljiv i zabavan.

“Gangster te voli” priča je o Nedjeljku Babiću, nadimka Gangster, koji radi neobičan posao: sparuje usamljene duše. Gangster nalazi žene nebrojenim srednjovječnim samcima Dalmatinske zagore, traži muževe ženama čiji je život pošao nakrivo, i pri tom mora svladati sve moguće vrste predrasuda. Vjera, dob, narodnost, djeca, izgled i još štošta može biti prepreka da Gangster spoji osamljenike, a u jednom trenutku shvatite da su svi ti razlozi za okolišanje zapravo izlika. Većina ljudi s kojima Babić ima posla sami su jer se boje drugih i već predugo sami da bi tuđu osobu pripustili blizu.

Slijepčević je do “Gangstera” bio manje zapažen TV dokumentarist i autor nekih dobrih kratkih filmova. S Imotskim nije imao nikakve veze, a u jednom je intervjuu kazao kako mu se u Zagori činilo kao da film snima u nekoj drugoj, udaljenoj kulturi.

Egzotični pogled

Taj egzotični pogled izvana u filmu se dijelom vidi. Režiser ne propušta u film uvrstiti nijedno opće mjesto suvremene morlakijane, od borbi bikova do ojkanja, vjerske bižuterije i gusala. Taj prstohvat egzotike filmu sigurno pomaže izvan granica, no meni je to jedina nesimpatična primjesa filma.

No, Slijepčeviću je uspjelo da vješto izbalansira izvanjsku spektakularnost te “etnografske” Zagore, s onim što je intimna jezgra filma - a to su priče o samoći. “Gangster te voli” čudan je utoliko što je riječ o veselom filmu koji se bavi silno tužnim ljudima.

Ljudske sjene

Slijepčevićevim filmom promiču stari seoski samci, bivši gastarbajteri, ljudi koji su predugo bili pod materinim skutima, ljudi koji su u nekom času mogli otići u svijet a nisu - ukratko, sjetne i osamljene individue osuđene na horizont seoske birtije i mise. Poput nekog fantasta sa zavjetom, Babić nastoji te ljudske sjene vratiti u žive i natjerati na ono što je u njihovim životima ultimativni rizik: kavu s neznankom.

Slijepčevićev film mali je doku-spektakl, koji nije mogao nastati unutar standardne produkcije tv-dokumentarca s pet radnih dana, nego je za njega ključni sastojak bilo - vrijeme. To se vrijeme u “Gangsteru” osjeća.