S kim si to sad kričao na telefonu? S majkom. Nazvala te da ti kaže kada će umrijeti?
Bila je sva izvan sebe.
Zašto? Konačno si joj rekao za nas?
Čekam pravo vrijeme.
Da, to traje već 48 godina.
Već po ovoj otrovnoj izmjeni replika u uvodnoj sceni novog britanskog sitcoma “Pakosni” možete naslutiti što vas dalje očekuje. Riječima se nemilosrdno mačuju dva protagonista, postariji ljubavnici koji već gotovo pola stoljeća žive zajedno u stanu u središtu Londona i uzaludno pokušavaju zaustaviti vrijeme. Zavjese su brižno navučene, a kada ih slučajni namjernik negdje potkraj epizode razgrne, njih dvojica odskoče kao da su vampiri i zahtijevaju da se sve vrati u prvotno stanje. Nekada su se valjda stvarno voljeli, iako ne bi tako dugo izdržali zajedno, no sada se neprestano vrijeđaju, a imaju i zašto. Freddie je pretenciozni glumac minorne karijere, a njegov partner je nekad bio šanker u pubu u kojem su se i upoznali. To je, dakako, povod za daljnju kanonadu. “Što misliš tko si? Earl od Granthama? Pa ti si iz Wigana (gradić pokraj Manchestera, op. a.)!” “Ha, pa i to je bolje nego da sam iz Leytonstonea (dio istočnog Londona, op. a.).” “Ja sam bar bio u Oxfordu.” “Valjda na ručku.”
Dva frizera
Uzajamno “cipelarenje” postarijeg gay para nije nikakva novina na filmu i televiziji. Još krajem šezdesetih snimljena je komedija “Stepenice”, ekranizacija istoimenog kazališnog komada Charlesa Dyera u režiji hollywoodskog veterana Stanleyja Donena, u kojoj dva frizera u poodmaklim godinama teško podnose zajednički suživot. Ipak, između tog filma i sitcoma “Pakosni” golema je razlika. U prvom su glavne uloge igrali heteroseksualni glumci, nerazdvojni prijatelji Richard Burton i Rex Harrison: angažman su vjerojatno prihvatili zato jer su se nadali nagradama, budući da su likovi feminiziranih “kraljica” kao stvoreni za ambiciozne glumačke prvake. U ovoj prigodi ni Burtonu niti Harrisonu nije se posrećilo, jer su “Stepenice” slabo prošle u kinima, no zato je William Hurt kasnije dobio Oscara za ulogu transvestita u “Poljupcu žene pauka”, a lani je Christopher Plummer slavio za sličan posao: osvojio je pozlaćeni kipić za sporednu ulogu u “Početnicima”, igrao je muškarca koji u poznim godinama obznanjuje svojoj sredini da je gay.
Sitcom “Pakosni” u tom se pogledu radikalno razlikuje, tu nema prenemaganja, jer njegovi glavni glumci, sir Ian McKellen i sir Derek Jacoby, već godinama ne kriju da su homoseksualci. To su i autori sitcoma, poznati britanski dramatičar i novinar Mark Ravenhill (on je 90-ih čak otkrio da je HIV seropozitivan) te Gary Janetti, izvršni producent američke serije “Will i Grace”. Još je nešto posebno kada je u pitanju ovaj sitcom: nije to nikakav proizvod namijenjen ograničenom krugu gledatelja, poput serije “Pederska posla” koju je krajem devedesetih emitirao Channel Four, specijaliziran za programe s malo drugačijim sadržajima, nego srednjostrujaškoj publici. Uostalom, snimljen je u studiju u prisutnosti publike, koja svojim smijehom akcentira humorne poante. U svoju ga je satnicu - i to u ponedjeljak uvečer - uvrstio BBC-jev najljući britanski konkurent ITV (The Independent Television), koji je u posljednje vrijeme imao najviše uspjeha sa serijom “Downton Abbey”.
TV događaj godine
Upravo su zato su britanski mediji već tjednima napuhivali “Pakosne” kao televizijski događaj godine, a McKellen i Jacobi spremno su sudjelovali u promotivnoj kampanji. Nije bilo osobito iznenađenje kada je prvu epizodu pogledalo čak pet i pol milijuna Britanaca, što je izvrstan rezultat. Starijim gledateljima ponuđena je vrsta humora na kakvu su navikli u britanskim sitcomima, samo što su se morali naviknuti na činjenicu da su protagonisti gay orijentacije, dok se mlađe pokušalo privući angažiranjem Iwana Rheona iz popularne omladinske serije “Neprilagođeni”: on glumi heteroseksualnog momka koji se useli u stan iznad onoga u kojem su Freddie i Stuart, ali iz nekog razloga neprestano njima zvoni na vrata.
Reakcije na prvu epizodu su dvojake: jedni su oduševljeni time što su gay likovi napokon prestali biti “nevidljivi”, što više nisu samo začin u zapletima koji se bave heteroseksualnim romancama, a i time što je to proizvod gay umjetnika i zabavljača namijenjen najširem tržištu. Drugima upravo to smeta, po njihovu sudu “Pakosni” su vrlo konvencionalan “sitcom”, bilo bi dostatno promijeniti spol jednoga od protagonista, i dobili biste uobičajenu priču o gloženju bračnog para koji je predugo zajedno. Manjkaju im “oštrica” i provokativnost koju je imala serija “Pederska posla”. Ipak, još je prerano donositi zaključke o kvaliteti na osnovi samo jedne epizode, no već sama činjenica da su McKellen i Jacobi pristali nastupiti u ovakvoj vrsti programa revolucionaran je potez.
Besprijekoran glumački pedigre
Pokojni Rex Harrison svojedobno se požalio da bi na britanskoj teatarskoj sceni puno bolje kotirao da je gay: uistinu, mnogi tamošnji velikani - od Johna Gielguda i Noëla Cowarda do Terencea Rattigana i Charlesa Laughtona - bili su homoseksualci ili biseksualci. McKellen i Jacobi išli su u istu školu, sviđali su se jedan drugome, ali sve je ostalo na tome.
Obojica su za svoje glumačke zasluge dobila počasnu titulu “sir”. McKellen se proslavio ulogom Gandalfa u serijalu “Gospodar prstenova”, a upravo ga igra i u “Hobitu”, dok je Jacobi postao zvijezda zahvaljujući seriji “Ja, Klaudije”. McKellenov Freddie muževan je i otmjen tip, a Jacobijev Stuart naglašeno je feminiziran. Dopunjuju se u razlikama i očito su svoje likove razrađivali i bez pomoći autora sitcoma “Pakosni”.
TV serija važnih za gay populaciju
Povratak u Brideshead (1981)
Granada Television producirala je raskošnu adaptaciju romana Evelyna Waugha, u čijem je središtu prijateljstvo dvaju mladića različitih socijalnih staleža (iJeremy Irons i Anthony Andrews). Iako je tu prije u pitanju tema latentne homoseksualnosti, serija je izazvala sablazan kada je potkraj 80-ih emitirana u nas: Igor Mandić ju je nazvao reklamom za pederastiju.
Dinastija (1981)
Kralj sapunica Aaron Spelling već je u prvoj epizodi svog velikog hita izazvao sablazan kada je uveo lik Stevena, sina tajkuna Blakea Carringtona, koji je gay i zbog toga se razilazi s ocem. Poslije je momak bio i u vezi sa ženama, ali biseksualne se etikete nije odrekao. Glumio ga je najprije Al Corley, a zatim Jack Coleman, a žalili su se da s takvim ulogama ne mogu napraviti karijeru.
Pederska posla
(Queer as Folk;1998)
Britanski Channel Four drznuo se 1998. emitirati seriju u kojoj su svi homoseksualci, momci koji mijenjaju partnere i nikako da pronađu jubav. Serija je bila prilično eksplicitna za razdoblje u kojem je nastala, a u glumačkoj postavi karijeru je napravio Charlie Hunnam, koji nije gay. Napravljena je i američka verzija, na kablovskoj mreži Showtime.
Will i Grace (1998)
Prvi američki sitcom u kojem je jedan od protagonista gay emitirao je NBC i to osam sezona. Obrat je u tome što Will nije feminiziran, po profesiji je odvjetnik, a njegova cimerica bavi se dekoracijom interijera, što bi po hollywoodskim konvencijama više odgovaralo “pederima”. Glumac Eric McCormack nije gay, ali je podržavao borbu za pravo na brak osobama istog spola.
Lezbijska posla
(L Word; 2004)
Nakon dobrog odjeka američke verzije serije “Pederska posla”, Showtime je pristao emitirati i seriju u kojoj su protagonistice bile lezbijke, biseksualke i transrodne osobe. Odjek je bio dobar, kritike solidne, a u glumačkoj se postavi našla nekolicina znanih imena kao što su oskarovka Marlee Matlin i Jennifer Beals iz “Flashdancea”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....