PIŠE SLAVENKA DRAKULIĆ

Gledajući slavnu kriminalističku seriju 30 godina poslije: Povratak kući uz pomoć inspektora Salva Montalbana

Gledanje "Inspektora Montalbana" bilo je za mene poput listanja obiteljskog albuma dok iz kuhinje dopire miris nedjeljnog ručka

Praznici su završili i svi oni koji su doputovali iz inozemstva usprkos koroni, sada se vraćaju u Beč i München, Dublin, Stuttgart ili gdje već zarađuju za život. Bilo da putuju automobilom, avionom ili autobusom, nije im lako krenuti na taj put jer sa sobom, uz prtljagu, nose i nešto drugo, nevidljivi teret tuge i nostalgije koji raste sa svakim kilometrom udaljenosti od kuće. Nekima taj odlazak pada lakše, a nekima teže, sigurno ima veze i s godinama i s time ostavljaju li obitelj ili ne. Ali većina ipak pati od kronične bolesti koja se teško liječi, a čiji simptomi izbijaju na vidjelo tek povremeno, u mirisu sarme, u gutljaju ljute rakije ili razgovoru s roditeljima preko WhatsAppa.

I sama sam prije tridesetak godina upoznala taj osjećaj težine i gvalje u...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 21:51