Izdržavao se kao taksist, ali je dobio otkaz nakon pritužbi da gnjavi mušterije svojim brbljanjem. Odbio je i plaćati tv pretplatu....

U kolovozu 2014. jedan od gostiju Pula film festivala bio je britanski redatelj Roger Michell. Došao je samo na dva dana i premijerno pokazao svoj film "Le Week-End" s Jimom Broadbentom i Lindsay Duncan, šarmantnu komediju o supružnicima u krizi koji odluče prevladati probleme tako što će tridesetu obljetnicu braka proslaviti u Parizu, gradu u kojem se njihova veza i začela. Michell je mogao pokazati i nešto drugo, na primjer veliki hit "Notting Hill" s Juliom Roberts i Hughom Grantom ili televizijski film "Uvjeravanje" po Jane Austin, po općem sudu jednu od najboljih ekranizacija romana slavne spisateljice. Publika u pulskoj areni bila je međutim itekako zadovoljna odabirom, jer je film plijenio šarmom i humorom, a povrh svega nenametljivo je asocirao na kultno djelce Jean-Luca Godarda "Neobična banda". Zaobiđena je i gorka komedija "Venera", u kojoj je Peter O‘Toole dobio svoju osmu i posljednju nominaciju za Oscara, za ulogu ostarjeloga glumca koji se zaljubljuje u daleko premladu nimfetu, ali to jedino njemu ne predstavlja osobit problem.

Michell je umro lani, ne tako dugo nakon što je režirao gorku komediju "Vojvoda" s Jimom Broadbentom i Helen Mirren, koja je 2020. s velikim uspjehom prikazana na festivalu u Veneciji. Zašto smo više od dvije godine morali čekati da film stigne u naša kina posebna je zagonetka (zapravo i nije - za sve je kriv koronavirus), no najvažnije je da se ipak pojavio. Pogotovo što mu je to posljednji igrani film, nakon njega je režirao samo dokumentarac o nedavno preminuloj britanskoj kraljici Elizabeti II., no taj ćemo valjda jednom vidjeti na televiziji.

"Vojvoda" je krajnje zabavno ostvarenje koje je naslov dobilo po slici legendarnog španjolskog umjetnika Francisca Goye, na njoj je vojvoda od Wellingtona, a portret je ne tako davno otkupila britanska vlada i izazvao je pravu senzaciju kad je izložen u londonskoj Nacionalnoj galeriji. Glavni junak filma, šezdesetogodišnji buntovnik Kempton Bunton (Broadbent), o njoj je tada mogao samo slušati na radiju i čitati u novinama, bilo je to 1961., živio je u Newcastleu i bio presretan kad je dulje od nekoliko mjeseci mogao zadržati posao. Inače se izdržavao kao taksist, ali je dobio otkaz nakon pritužbi da gnjavi mušterije svojim brbljanjem. Njegovi najveći neprijatelji bili su televizijski inkasatori, Kempton ih je dugo uspijevao izbjegavati, no kad su ga napokon uhvatili, on se branio da je na svom aparatu ionako demontirao državnu televiziju BBC i gledao samo komercijalni kanal ITV. Usprkos tome strpali su ga u zatvor na 13 mjeseci, što je otrpio uz puno gunđanja. Nije štos u tome da nije imao novca, nego je to bila stvar principa: smatrao je da nije fer plaćati televizijsku pretplatu ako si umirovljenik i ako nemaš bog zna kakve prihode. Njegova supruga Dorothy (Helen Mirren) spremačica je u bogatoj obitelji i šutke trpi ekscese svoga supruga. Sin Jackie (Fionn Whitehead) ima puno više razumijevanja za oca, dolazi po njega po izlasku iz zatvora, pa zajedno odlaze na grob sestre koja je stradala u prometnoj nesreći i čije se ime u kući nerado spominje. Kako je Kempton došao do portreta vojvode od Wellingtona? To je posebna priča i najbolje je da o njoj sve doznate nakon što pogledate ovaj sjajan i uistinu duhovit film.