JURICA PAVIČIĆ Fanovi Phillipa Pullmana konačno došli na svoje: kreće serija 'His Dark Materials'

Sredinom devedesetih, dvoje britanskih pisaca otpočelo je gotovo istodobno objavljivati cikluse romana omladinske fantastike koji su ubrzo stekli popularnost.

Prva od njih bila je J. K. Rawling, koja je sad već davne 1997. objavila prvi roman o Harryju Potteru - roman nakon kojeg je uslijedilo dobro znano književno-medijsko ludilo. Drugi od dvoje bio je Phillip Pullman. Dvije godine prije Rawling, taj je britanski pisac objavio prvi tom svog fantastičnog ciklusa “His Dark Materials” - “Zlatni kompas”(1995.). Premda jesu i prevođene i prodavane, Pullmanove knjige nisu nikad dosegle popularnost Harryja Pottera. Ali, Pullman je i tada, a i danas ostao pisac za posvećene znalce omladinske proze, svojevrsni “Harry Potter za upućene”.

Krah filma

Ono što je Harry Potter imao, a Pullmanovi romani nisu bila je - filmska ekstenzija. Sedam romana ciklusa o Hogwarthsu ekranizirano je s nejednakom umjetničkom, ali postojanom komercijalnom uspješnošću. Phillip Pullman nije bio te sreće. Holivudski studio New Line već je ranih 2000-ih kupio prava i krenuo u ekranizaciju njegove trilogije “His Dark Materials”. Prvi film po prvom romanu - “The Golden Compass” - pojavio se nakon dugih porođajnih muka pred publikom 2007. Bila je to više nego ambiciozna produkcija.

New Line je u film u režiji Chrisa Weitza uložio 180 milijuna dolara, a u glumačkoj su podjeli među ostalim bili Nicole Kidman, Daniel Craig, Eva Green i Sam Elliott. Pullmanovi romani, međutim, imaju jedno svojstvo koje ih u očima Hollywooda činilo osjetljivima. Pullmanove su knjige, naime, knjige izrazitog ateista. U njegovom ciklusu romana organizirana je religija izvor opačine i presije, a njegovim fikcionalnim svijetom vlada zloćudni Magisterijum koji podosta podsjeća na Katoličku crkvu.

Kako Hollywoodu nije lako prodati obiteljski film s protuvjerskom crtom, studio je pokušao tu dimenziju prigušiti. Rezultat je dvojako kritiziran. Ljubitelji Pullmana film su pljuvali kao kalkulantski kompromis, a vjerske su skupine istodobno pozivale na njegov bojkot. K tomu, većina je komentatora smatrala da je film triman na dva sata bio prekratak za razgranatu Pullmanovu radnju. Film je na koncu u kinima prošao slabo: zamišljeni serijal nije nikad snimljen, a krah “Zlatnog kompasa” uvelike je skrivio stečaj New Linea koju godinu kasnije.

Pullmanova trilogija o mladoj Lyri Belacqui i dalje je bila čitana i omiljena - ali će za audiovizualnu industriju otad postati okuženi predmet zazora. No, više nije tako. Za sve ljubitelje Pullmana slijede dvije dobre vijesti. Prva je da ta da je “His Dark Materials”dobio TV adaptaciju. Druga je dobra vijest da serija nije samo snimljena, nego da je - kako se čini - zaista dobra.

Od ovog vikenda, na britanskom BBC-ju i na HBO-u premijerno kreće prva od tri zamišljene sezone serije po Pullmanovom ciklusu romana. Prvu sezonu “Njegove mračne građe” proizveo je BBC, scenaristički je potpisuje Jack Thorne, a režijski kredit dijele naizmjenice dvojica britanskih režisera: redatelj “Kraljevog govora” Tom Hooper, te tvorac kultne britanske gangsterske serije “Peaky Blinders” Otto Bathurst. Glavnu junakinju-djevojčicu glumi Dafne Keen, a u ostalim su glavnim ulogama James McAvoy kao Lord Asrael i Ruth Wilson kao ambivalentna negativka gospođa Coulter.

Za one koji ne poznaju Pullmana - eto ukratko i opis njegov svijeta. “His Dark Materials” nosi naslov po jednom stihu “Izgubljenog raja”, teološkog spjeva engleskog filozofa i pjesnika Johna Miltona. “Njegova mračna građa” zbiva se u paralelnom svijetu koji bi se mogao opisati kao pseudo- viktorijanska steampunk teokracija. U svijetu Pullmanova romana tehnologija je na razini 19. stoljeća, sredstvo kretanja su baloni. Svijetom vlada teokratska centralna vlast pod čvrstom rukom svećenstva Magisterijuma.

Svi ljudi u Pullmanovom svijetu imaju damona: svoj alter ego u obličju životinje koja misli i govori. Kod djeteta damon nije stalan i mijenja svoj životinjski lik, da bi se životinja ustalila kad dijete odraste i oformi konačni karakter. Čovjek i damon ne mogu se razdvajati, a smrt jednog znači i smrt drugoga. Jedini ljudi koji mogu izdržati fizičko odsustvo svog damona su vještice.

Zlatni kompas

Junakinja knjige i serije je Lyra Belacqua (Keen), pustolovna i neposlušna djevojčica koja odrasta među zidovima sveučilišta gdje ju je davno ostavio njezin ujak avanturist, Asrael (McAvoy). Jednog dana, Asrael navraća do sveučilišta. Dekan fakulteta (Clark Peters) pokuša ga otrovati, no Lyra to uoči i spriječi. Prisluškujući predavanje, shvati da je njen ujak na tragu znanstvenog otkrića koje nije po volji Magisterijuma.

Nedugo potom, na fakultet stiže zagonetna, naočita mondenka Coulter (Wilson). Profesori priopćavaju Lyri da se ne mogu više brinuti o njoj, te da je Coulter njena nova skrbnica. Ona je odvodi u London, gdje je uvodi u mondeno društvo. Ipak, Lyra se sve više osjeća kao zarobljenica, pa bježi.

A dok Lyru muči bijeg iz zlatnog kaveza Coulterove, velegradsko podzemlje vrije. Nepoznati otmičari jedno za drugog kradu djecu Gipćana, nomadske manjine koja luta ploveći kopnenim kanalima. Kralj Gipćana pokreće široku istragu da pronađe tko i zašto krade djecu. Pri tom naiđu na Lyru.

Lyra, pak, sve vrijeme krije jednu tajnu. Ona je u posjedu aletiometra (kazivača istine) - naprave u obliku zlatnog kompasa koja onom tko s njom umije rukovati kazuje istinu. Sve aletiometre na svijetu zaplijenio je Magisterijum - osim posljednjeg, koji Lyri pri rastanku uruči dekan fakulteta. Da bi se aletiometar koristio, potrebne su godine učenja i svladavanja posebnog šifrarnika. No, Lyra ubrzo shvati da je prirodni talent te da se napravom umije služiti intuitivno.

Uoči premijere na uvid smo dobili četiri od osam epizoda prve sezone. Po onom što smo vidjeli, “Njegova mračna građa” bi se lako mogao pretvoriti u jedan od televizijskih događaja sezone. Jer, BBC-jeva serija je spektakularna, raskošna i živahna. Osmosatno trajanje dalo je prostora Pullmanovom zapletu da prodiše, a da ne bude stisnut u uski dvosatni korzet. Serija ima razigranost omladinske proze, ali ne bježi od mračnih i ideološki konfliktnih strana Pullmanove proze. Jedna od takvih je tretman vjere. Tu autori nisu obigravali i kalkulirali: Magisterijum u seriji i ikonografski i simbolički neuvijeno podsjeća na katoličanstvo.

Tema klase

Odnos organizirane religije i slobode je, naravno, jedna od tema koju serija dijeli s Pullmanovim izvornikom. No, u seriji je gotovo i više prisutna druga velika britanska tema, a to je tema klase.

U prve četiri epizode, autori jasno uspostavljaju paralelizam između dva svijeta: svijeta bogate, privilegirane ali okoštale i emocionalno usahle elite, te siromašnih, priprostih, ali slobodnih i emocionalno ispunjenih Gipćana. To glorificiranje onih koji “nisu ništa”, ali “bit će sve”, podsjetit će pomalo gledatelje na prethodnu seriju koju je radio jedan suautora ove - a to su Bathurstovi “Peaky Blinders”.

U “Peaky Blindersima”, Bathurst je stvorio cijeli mitologiju industrijskog Birminghama 1920-ih, pretvarajući čeličane, valjaonice i predionice u prostor mitologije potlačenih. Stvorio je radničke mačo-heroje, a višim klasama pridao ulogu bešćutnog neprijatelja. U jeku Brexita, u trenutku dok je cijela britanska filmska industrija bila upregnuta u mitologizaciju Slavne Prošlosti, Bathurst je u “Peaky Blindersima” tako i mladog ministra policije Churchilla prikazao kao podmuklog i beskrupuloznog spletkara.

“Peaky Blinders”i “His Dark Materials” se - naravno - razlikuju i po žanru, i po elementu fantastike, i po ciljanoj publici. No, obje serije imaju nešto zajedničko - a to je glorifikacija klasno uniženih heroja, mitologizacija zakrpanih i musavih.

“Njegova mračna građa” u Hrvatskoj će se moći vidjeti od 4. studenog. Ako je po viđenom suditi, serija bi morala biti hit.