221 000 pretplatnika i preko 64 milijuna pregleda na Youtubeu brojčano su ogledalo regionalnog odjeka srpskog podcasta "Agelast", koji je netom prije kaosa pandemije koronavirusa pokrenuo Galeb Nikačević. Otkako postoji, "Agelast" je ugostio razne osobe iz javnog života poput Momčila Bajagića, Vojka V, Zorana Predina te gledatelje ‘mamio‘ lepezom aspekata ljudskog interesa; od povijesnih, socioloških, političkih do, primjerice, klimatoloških i kulturoloških tema. Tko je bio prvi gost ovoga popularnoga podcasta koji je prije samo dva dana proslavio peti rođendan, kako su izgledali njegovi počeci te koja je tajna njegova uspjeha pitali smo njegovog idejnog tvorca, koji nam je pritom otkrio i kako bira teme i koji bi savjet dao podcasterima početnicima.
Kada ste podcast pokrenuli, tko je bio prvi gost? Kakve su bile prve reakcije? S kakvim ste se izazovima i strahovima u početku susretali? Koliko brzo je podcast rastao i dobivao na popularnosti?
Prva epizoda je bila prije punih pet godina i gost je bio filozof i dragi prijatelj, Srećko Horvat. Reakcija nešto i nije bilo, koliko se sjećam, jer je to bila tek prva epizoda, a ubrzo je nova tema počela obuzimati svijet i samo se o njoj govorilo — Covid.
Kako ste došli na ideju o podcastu, koja je bila prvotna vizija za ovaj podcast? Koliko ste toj viziji ostali vjerni do danas, a koliko je ona evoluirala i u kojem smjeru? Što Vam se sviđa kod forme podcasta? Na što ste posebno ponosni u dosadašnjem emitiranju Agelasta?
Ideja o podcastu je došla prije nego što je postojala riječ podcast. Ja sam to nazivao "online noćni radio". Odrastao sam slušajući radio dok je to još imalo smisla, kako devedesetih, tako i početkom dvijetisućitih, a posebno noćnog radija sa telefonskim uključenjima. Neke od radio stanica, kao i njihovih emisija, oblikovale su cijele generacije i stvorile su jaka uporišta u brojnim elementima supkulture, pa čak i kontrakulture u Srbiji, poput radija SKC. Noćni program je uvijek bio neposredniji, manje kontroliran i sa značajno kvalitetnijom muzikom. Jednostavno, ako se nije išlo van, a često nije, poslije 23 sata, radio je bio suputnik koji je ostavio snažan i neizbrisiv trag. Negdje oko 2014. godine pojavili su se prvi online govorni sadržaji u epizodama, poput sada već legendarnog podcasta "Serial", koji smo slušali epizodu po epizodu na Soundcloudu. Tada sam sa sigurnošću znao da će ovakav format biti budućnost medija, ali mjesta na kojima sam tada radio za to nisu baš imale razumijevanja. Trebalo je proći neko vreme da bi mi se pružila prilika i to se desilo tek 2019. godine. Punih pet godina kasnije. Koliko je sve evoluiralo, nisam siguran, valjda sam previše blizu tome da bih vidio. Samo se mogu nadati da sam barem malo bolji u tome što radim nego prije pet godina, a ono što jedino znam da se promijenilo su okolnosti, svijet, način na koji vidimo i razumijemo sadržaj, pa su sada borbe drugačije. Ali format je isti.
Koja je, prema Vašem mišljenju, tajna uspjeha podcasta kao medijske forme? Zašto je toliko zaživio diljem svijeta? Kažu ljudi da imamo sve manji kapacitet za fokusiranje i koncentraciju pa su zato videi na TikToku i drugim mrežama kratki, a s druge strane, podcast traje po sat, dva, a ljudi na njega dobro reagiraju.
Dosta vremena i prostora bi uzelo da objasnim kako je točno došlo do toga, ali neposrednost je ključ, koja je uparena sa nezavisnosću u trenutku kada je povjerenje u tradicionalne medije na povijesno najnižem nivou. Naravno, potpuna nezavisnost i potpuna sloboda sa sobom nose svoje rizike jer ne postoje ni elementi kontrole kvalitete sadržaja, tako da oni koji su najveći nisu nužno i najbolji, niti je to garancija kvalitete, a za tu kvalitetu se nikome ne odgovara. Na samog krajnjeg korisnika je stavljena ta odgovornost šta će i koga slušati.
Čemu biste pripisali uspjeh Agelasta, koji na puno manjem tržištu od onih zapadnoeuropskih zemalja ili Amerike ima čak 221 000 pratitelja? Srpski medijski prostor, čini mi se, daje dosta prostora tabloidnim sadržajima, no sudeći prema uspjehu Vašeg podcasta, interesa ne nedostaje niti za drugačije sadržaje i forme. Kako biste opisali stanje u srpskim medijima?
Da budem iskren, nisam baš siguran. Dugo sam u medijima, punih 25 godina u ovom trenutku i jednu stvar sam naučio, a to je da točan recept uspjeha ili neuspjeha vrlo teško možemo odrediti, posebno ukoliko smo suviše blizu nekom fenomenu. Viđao sam sjajne stvari koje neobjašnjivo nisu napravile nikakav uspjeh, a mogle su biti kultne stvari, kao i neke daleko slabije, na svaki mogući način, koje su postizale nevjerovatne visine. Samo s velikim vremenskim odmakom možemo vidjeti širu sliku, a mislim da to vrijeme još uvijek nije došlo. Sreća je svakako ključna, kao i dobar tajming, ali taj X faktor, tu nepoznanicu u jednadžbi je zaista teško dokučiti. Na kraju dana, o vašem uspjehu mogu govoriti drugi, a ne vi sami.
Nisu tu samo srpski mediji. Neprovjereni, lažni, tabloidni, konspiratorni i drugi (slični) sadržaji su globalni fenomen koji su uzeli maha upravo zahvaljujući poslovnim modelima tehnoloških giganata, kao i nepostojanju regulacije tržišta sadržaja. To je tiha borba koja uveliko traje i koja će se sve više zaoštravati kako budu jačala partnerstva "big tech" kompanija s autoritarnim režimima i liderima. Veliko je pitanje budućnosti medija, uveliko, posebno širenjem poslovnog modela u kojem se opterećuje džep krajnjeg korisnika kroz pretplate. Zabava i vijesti su sada dvije stvari između kojih krajnji korisnik mora izabrati. Želi li platiti za vijest ili za zabavu, u ovoj klimi prekarijata nije teško donijeti jasan zaključak. I vijesti tu bitku gube. A vijesti da bi bile besplatne, odgovorne i provjerene moramo pronaći drugačiji model od ovoga koji postoji posljednjih petnaestak godina s društvenim mrežama. Trenutno je najveća žrtva ove promjene istina, to jest mjesta istine, jer smo u njih izgubili povjerenje i kreirali time prostor za, takozvane, alternativne istine i činjenice. To je svijet u kojem živimo danas i on ne pokazuje znakove usporavanja, a naše povjerenje u medije je na najnižem nivou otkako mediji postoje.
Na koji način ste dolazili do publike, koliki je značaj marketinga i promocije u tom poslu? Koji biste savjet dali nekome čiji je podcast još u povojima?
Cjelokupni naš rast u tom pogledu je organski. Ne reklamiramo se, a promociju imamo samo na svojim već postojećim kanalima gdje je također organski kreirana publika. U izuzetnim prilikama smo pribjegavali PR-u, a to je bilo samo u slučajevima kada smo radili druge projekte koji nisu podcasti i koji su daleko zahtjevniji, kako organizacijski, produkcijski, tako i financijski i vremenski, poput dokumentarizma ili Agelast Sessiona koje također radimo. Jedini pravi savjet, kada je podcast u pitanju je kontinuitet. Ako znaš šta želiš, počni i ne odustaj. Cijela ova stvar je dosta spora i zahtjeva strpljenje.
Kako birate teme i goste? Koliko osluškujete društvene tendencije i probleme u odabiru tema? Možete li navesti nekoliko epizoda koje su posebno jako odjeknule, bile posebno popularne ili pokrenule neku diskusiju u srpskoj javnosti? Imate li na umu neku temu koju smatrate aktualno važnom te je želite obraditi u svom podcastu?
Jedina dva pravila u biranju tema je da nas zanimaju te teme i da nas uopće ne zanima da li je to nešto što potencijalno može biti popularno. Postoji ono što ljudi žele i ono što ljudima treba i to nisu nužno dvije iste stvari. Poslovni model te tjera u podilaženje ljudskim željama, a mediji nikada ne bi smjeli biti takvi. To i jeste najveće prokletstvo današnjeg ekosistema u kojem mediji žive. A tema koju smatramo najznačajnijom danas, daleko više od bilokoje druge teme, je obrazovanje. I to se trudimo, nekako, ne izgubiti iz vida. Koliko u tome uspijevamo, a koliko ne, nisam siguran, ali se nadam da uspijevamo pogoditi metu.
Koji strani podcasti su Vam poslužili kao inspiracija i zašto? Koji biste podcast preporučili našim čitateljima?
Spomenuo sam "Serial", tamo iz 2014. godine, iako ne slušam generalno "true crime", jer su mi upalili tu lampicu, ali i Marc Maron još prije njih. Uvijek preporučujem ljudima NPR i BBC, kao neizostavni dio biblioteke. S njima teško možete promašiti. Ima ih tu još vrlo dobrih koji rade nezavisno, uglavnom audio dokumentarizam, kao i nekoliko domaćih naslova, poput Daška i Mlađe ili kolega iz Njuzneta.
Radili ste nekoć na MTV-ju, a danas radite Agelast Sessions. Kod vas u gostima bio je i zagrebački Porto Morto. Zašto vam je taj projekt važan?
Muzika je, baš kao i govorni program, bila obilježje radija. Ali ne samo radija, već cijelog jednog kulturnog identiteta koji je bio i ostao važan, ali je iz medijskog ekosistema nestao jer se ne može monetizirati. To jest, autentični se autorski izraz ne može monetizirati. Sve je pretvoreno u pokretnu traku, protočni bojler. Ali to ne znači da te stvari nisu i dalje važne, da za njih publika ne postoji; samo su nestali megafoni tih izvođača. A svima nama koji smo u Agelastu, to je važno. Muzika nas je oblikovala, pretvorila nas je u dobroj mjeri u ljude koji smo danas i omogućila nam je živote koje živimo. Dugujemo njoj i svim tim ljudima koji odlučuju žrtvovati svoj trud, vrijeme, život i često druge poslovne prilike za ono u šta vjeruju. Želimo im dati platformu, onoliko koliko je to u našoj moći.
Na Agelastu ste ugošćavali i hrvatske goste. Kakve su bile reakcije na goste iz Hrvatske? Također, koliko je Agelast prepoznat izvan Srbije, u ostatku regije? Vidite li vrijednost u povezivanju i suradnjama u tom kontekstu ili o tome ne razmišljate?
Mi iskreno vjerujemo u to da ispunjavamo jedan kulturni prostor i na taj način ga tretiramo. Govorimo isti jezik, volimo i želimo iste stvari, bijemo iste bitke i naša najveća snaga je upravo u našem zajedništvu. Također, od samog početka smo najslušaniji ili među najslušanijim podcastima u regiji, imali smo i dosta klijenata, baš iz Hrvatske, tako da mislim da smo prepoznati i drago nam je zbog toga.
Kako vidite Agelast u bliskoj budućnosti? Imate li u planu kakve nove projekte?
Imamo puno projekata u planu, ali za sada bismo voljeli da dokumentarizam kroz projekt "Tamo daleko", kao i Agelast Session, postanu redovni sadržaji na našem kanalu. Za dalje ćemo vidjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....