PIŠE NENAD POLIMAC

Mamuzanje mrtvog žanra: Visokobudžetni vestern ne mogu oživjeti ni strašni gosti iz svemira

Ikonografija Divljeg zapada više nema snagu globalno poticajnog fenomena i teško ju je ukrstiti sa SF-om. No, ima dijelova za pohvalu i to najviše onih u kojima nema izvanzemaljaca

Početkom tjedna burno je odjeknula vijest da je Disney odustao od potencijalnog blockbustera “Usamljeni jahač”, koji je trebao producirati Jerry Bruckheimer , a režirati Gore Verbinski, s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi. Disney si je time natovario gomilu nevolja na vrat, jer su Bruckheimer i Depp ključne karike njihove najomiljenije franšize “Pirati s Kariba”, no što se može: moćni producent navodno je tako nabio budžet, da je “Usamljeni jahač”, moderna verzija istoimenog starog vestern serijala i televizijske serije, postao projekt visokog rizika.

Amerika protiv svijeta

Kako, međutim, igrati na nesigurno kada je vestern žanr koji nije baš popularan u svijetu globalnog filmskog kapitalizma. Amerika ga možda obožava, o čemu svjedoči i ovogodišnji uspjeh filma braće Coen “Čovjek zvan hrabrost”, no taj je film izvan domaćeg terena skupio tek 30 posto ukupnih prihoda.

Nešto je bolje prošao crtić “Rango”, zafrkancija na špageti vesterne, na kojem su također surađivali Bruckheimer, Verbinski i Depp (pola-pola zarade u svijetu i Americi), no što je to u odnosu na “Rio” i “Kung fu pandu 2”, koji su više od 70 posto bruto zarade donijeli iz prekomorskih zemalja.

Još je jedan razlog zašto je Disney odustao od “Usamljenog jahača”: prije dva tjedna počeo se prikazivati film “Kauboji i izvanzemaljci” (koji tek danas stiže u naša kina), pa dok rezultati prvog vikenda i nisu bili tako loši, što dalje - to je bilanca poraznija.

Publiku u svijetu u velikom broju očito možete privući čarobnjacima, robotima, piratima i kojekakvim drugim atrakcijama, ali kaubojskim šeširima očito ne. Zapravo, nikad niste ni mogli.

Hitovi zlatnog doba

Filmovi tog žanra, čak i u njegovom zlatnom razdoblju pedesetih i šezdesetih godina, rijetko su se kada nalazili na listi najgledanijih u pojedinim zemljama. Istina, imali su svoj stalan krug poklonika, ali to se nije moglo mjeriti s povorkama koje su hrlile na filmove o Jamesu Bondu ili megahitove “Zameo ih vjetar” i “Moje pjesme moji snovi”. Znate li koji je najuspješniji vestern svih vremena? “Butch Cassidy i Sundance kid” s Paulom Newmanom i Robertom Redfordom, i to zato što je transcendirao žanr te u njega upleo politiku, ljubić, pop glazbu i satiru. Vesterni su, međutim, najčešće bili vrlo isplativi jer nisu koštali puno, a publika u provinciji i poneki intelektualci obožavali su njihove moralističke priče u kojima sve uvijek nije moralo završiti happy-endom.

Na žalost, “Kauboji i izvanzemaljci” financijski su krahirali na dva pogrešna koncepta: prvi je da ikonografija Divljeg zapada može biti globalno poticajan fenomen, a drugi - da je možete bez problema ukrstiti sa SF žanrom. Postrani od tog problema, u pitanju je prilično zanimljiv film u kojem je najuputnije ne miješati previše vestern i SF sastojke, nego ih uzimati odvojeno. Vestern cjelina je, naime, vrlo dobra i predstavlja jedan od najsugestivnijih priloga u ovoljetnoj hollywoodskoj produkciji.

Neobični junaci

U dosta suhoparnoj dramaturgiji većine blockbustera teško je pronaći pandane likovima kakvima obiluju “Kauboji i izvanzemaljci”. Recimo, protagonist koji se ne sjeća svoga imena i uopće ne zna tko je poprilično je netipičan junak vesterna, a zanimljivost situacije pojačava i činjenica da na ruci ima napravu zagonetnog podrijetla. Daniel Craig sugestivan je u ulozi neznanca koji kao da nikuda ne spada ali se svagdje dobro snalazi, a prema završnici sve se više naglašava njegova veza s tradicionalnim usamljenicima Divljeg zapada, koji su najčešće i emocionalni gubitnici. Nasuprot njemu, veleposjednik s kojim je prisiljen surađivati (također vrlo dobri Harrison Ford) vlada sredinom u kojoj živi, ali je prikupljanjem bogatstva izgubio nešto do čega mu je prilično stalo - a to je čest slučaj u kapitalizmu - vezu s obitelji. Katarzu u odnosima protagonista stvara ovaj put prava vanjska opasnost, a to su vanzemaljci.

SF aspekt najslabiji je u filmu. Još od “Dana nezavisnosti” Rolanda Emmericha i “Osmog putnika” Ridleyja Scotta gledamo jedna te ista čudovišta i kompjutorske kreacije koje neodoljivo nalikuju jedni na druge, a ponikli su u hladnoratovskoj uobrazilji pedesetih da nam iz svemira ne dolazi ništa dobra.

Loše finale

Neka od ukrštanja vesterna i SF-a u ovom filmu nisu loša (na primjer, svemirske letjelice počnu bombardirati žitelje gradića, koji su se trenutak prije bili spremni međusobno poklati), ali završni obračun s uljezima na naš planet spada među rutinskija finala u hollywoodskim blockbusterima. Intrigira, međutim, nešto drugo. Film je krcat povijesno poticajnim referencama (među scenaristima su i produktivni Roberto Orci i Alex Kurtzman), pa je teško ne očitati glavnu metaforu da su vanzemaljci zapravo bijeli doseljenici koji su u 18. i 19. stoljeću poharali domorodačku Ameriku i pretvorili je u svoju novu domovinu. Nimalo slučajno, nakon boja s vanzemaljcima, veleposjednik se rukuje s indijanskim poglavicom, koji mu je pomogao ostvariti pobjedu, no to što će potonji uskoro završiti u nekom rezervatu, druga je stvar.

“Kauboje i izvanzemaljce” režirao je Jon Favreau, odgovoran za efektan serijal “Iron Man”: on reprezentira Hollywood o kakvom maštamo, koji nas treba zabaviti, ali pritom ne smatra da smo budale.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 14:44