RAT TELEVIZIJA

NACIONALNE KUĆE KRENULE S VLASTITIM SERIJAMA Prvi dojam: ziheraški i posve neinventivno

 Dorijan Kljun;
Najgledanija je ‘Stella’, a najbolja serija od svih, ‘Na terapiji’, ima najmanju gledanost

Jesenska tv sezona već je započela skandalom. Dubrovčani su pobjesnili na sapunicu Nove TV “Zora dubrovačka” jer u njoj samo jedna glumica, koja ima manju ulogu - Jelena Perčin - vlada tim govorom. Njihovo je negodovanje razumljivo, međutim, teško da će taj problem osobito pogoditi gledatelje iz Zaprešića ili Osijeka.

Puno je veći problem krajnja shematičnost kojom je sročena ne samo “Zora dubrovačka” nego i drugi adut Nove TV, serija “Stella”. Ipak, Novoj TV treba odati priznanje, jer je krenula u novu sezonu s dvije serije, dok njezin konkurent RTL ima samo jednu, zasad ne osobito suvislu sapunicu “Tajne”.

HRT se ponio ziheraški, predstavio je samo jednu seriju, a i ta je napravljena po izraelskoj franšizi, koja je u međuvremenu u svijetu imala popriličan broj inačica.

Ipak, bolje malo a dobro: “Na terapiji” je bez konkurencije najbolji tv proizvod koji smo vidjeli ovih dana.

Stella

Jelena Veljača je na Novoj TV startala i s nečim što proizvođač naziva glazbeno-dramskom serijom, no kamo sreće da je tako. U pitanju je hibrid o natjecanjima u stilu “Hrvatska traži zvijezdu”, koji se želi svidjeti ne samo mladima nego i njihovim roditeljima, a potonje se pokušava privući upravo užasnim naslagama sapunice. Srećom, u prvom planu su dvije cure koje znaju pjevati (Sementa Rajhard i Vanda Winter), u žiriju koji odlučuje o njihovoj nadarenosti izdvajaju se Nebojša Glogovac i visoko stilizirana Bojana Gregorić, a najbolja je scena ona u kojoj entuzijastični natjecatelji za svoj gušt izvode evergreen “Djevojko mala”. Serija solidnog potencijala koju bi moglo upropastiti dodvoravanje krivoj vrsti publike.

Zora dubrovačka

Recesija očito muči i sapunice Nove TV, jer se njezin novi proizvod predstavio manje raskošno no “Larin izbor”. Inače, sličnosti s prethodnicom su prilične, samo su ovdje mladi glumci znatno bolji, ali je veliki uteg priči smještanje u 1991. godinu. Jelena Veljača je u “trash” epopeji “Ponos Ratkajevih” smislila novi kut gledanja na povijest, no ovdje se sve svodi na crkvene propovijedi, plakatsko domoljublje i nešto malo tv žurnala iz tog vremena: nimalo slučajno, obje prve epizode završavaju kadrovima hrvatske zastave. Kada se gradska cura odluči na nešto takvo, valjda su u pitanju cinizam, kalkuliranje i podcjenjivanje publike.

Tajne

Tvorci “Zore dubrovačke” znaju što je sapunica, ali svoju vještinu koriste krajnje prizemno, dok Vladi Buliću taj format nije odviše blizak. Vrlina prvog nastavka jest profiliranje junaka koji se bave za naše serije netipičnim zanimanjima, on je policajac, a ona odgojiteljica, međutim, u sat vremena ima toliko flashbackova i zamršenih odnosa da se teško probiti kroz nešto takvo. Vizualni stil je ružnjikav, gotovo realističan, što je možda i prednost u odnosu na Novu TV, no kada se tako nešto združi s neurednim pripovijedanjem, sve zaudara na paceraj.

Na terapiji

U odnosu na adute Nove TV i RTL-a, HRT-ova serija kao da je stigla iz drugog sazviježđa - jednostavna je, inteligentna i provokativna. Prigovorit ćete - naravno da je tako, kada to nije autentični domaći proizvod, u pitanju je izraelska franšiza polusatnog formata koju drže samo dva lika, psihoterapeut i njegov pacijent. Potonji se izmjenjuju, a njihove ispovijesti itekako plijene pažnju gledatelja. Franšiza ili ne, treba to znati prilagoditi našem podneblju, a dramaturginja Lada Kaštelan, glavna glumica Iva Babić i direktor fotografije Branko Linta zaslužuju najviše pohvala za prvu epizodu: nikad nismo na našoj tv - pa ni u filmovima - čuli takav opis seksa u WC-u.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 03:43