Napokon stiže film o provincijalcu iz Minnesote koji je zaludio svijet i - zaradio Nobela

Provincijalac iz Minnesote, "potpuni neznanac", kako će se poslije nazivati, 19-godišnji Bob Dylan (Timothée Chalamet) pojavio se u njujorškom West Villageu samo s gitarom, usnom harmonikom i opusom pjesama koje nisu odudarale od tada prevladavajućeg trenda folka. Došao je u posjet kultnom glazbeniku Woodyju Guthrieju, koji je upravo završio u bolnici. Tamo je upoznao Petea Seegera (Edward Norton), Woodyjeva dobrog prijatelja, i izveo im pjesmu koju je skladao za folk-legendu. Obojica su bili impresionirani talentom nepoznatog mladića, a Seeger ga poziva kući i pomaže mu da se uklopi u njujoršku folk-scenu.

Na jednom koncertu upoznaje Sylvie Russo (Elle Fanning), zgodnu djevojku koja je impresionirana živopisnim zgodama koje joj on podastire kao da su se dogodile jučer. Njih dvoje započinju ljubavnu vezu, neko vrijeme čak i žive zajedno, no Dylan je previše hirovit da bi se skrasio samo uz jednu djevojku.

Posebno ga impresionira Joan Baez (Monica Barbaro), brineta kristalno čistog glasa, s kojom počinje nastupati u duetu, ali nijedno od njih ne želi se vezati.

Folk scena ga sputava

Seeger ga upoznaje s ličnostima koje bi mu mogle pomoći u karijeri, poput menadžera Alberta Grossmana (Dan Fogler): njemu se Dylan jako dopadne i želi ga angažirati u svojem glazbenom pogonu. Ubrzo je mladac izdao i svoj prvi album, ali nije bio oduševljen rezultatom, jer su mu sugerirali da na njemu izvede već poznate pjesme drugih izvođača, kakva je "Kuća izlazećeg sunca". S vremenom se izborio za vlastiti stil, što mu stalno sugerira Sylvie, no ništa nije tako jednostavno. Čak i Joan mu sugerira da na njihovim koncertima stavi naglasak na već poznate pjesme, a ne novi materijal, što rezultira njihovim privremenim prekidom.

Dylan sve više postaje samosvjestan, ne želi savjete, a tih ih mjeseci dobiva sa svih strana. Povrh svega, folk-scena ga sve više sputava, ima dojam da bi dobio puno bolje rezultate kad bi radio potpuno samostalno, a stjecajem okolnosti shvaća da bi mu usmjeravanje na električne, a ne na akustične gitare, otvorilo novi prostor slobode. Na Newport Folk Festivalu dali su mu istaknuto mjesto, iako se organizatori plaše da će im rastjerati publiku usmjeravanjem na "elektriku".

James Mangold, redatelj i koscenarist filma "Bob Dylan: Potpuni neznanac" (najpoznatija su mu ostvarenja "Logan", "Ford v. Ferrari", "Hod po rubu"), donio je prilično rizičnu odluku da predstojeći biografski film u usponu velikog američkog kantautora u potpunosti osloni na talent Timothéea Chalameta, koji tijekom njihovih prvih razgovora još nije znao kako spada ni svirati gitaru, a kamoli pjevati. Do početka snimanja prošlo je punih šest godina, Chalamet se u međuvremenu afirmirao kao glumac, odabrali su ga da igra mladog Paula Atreidesa u serijalu "Dina", a usput se usavršavao da što bolje utjelovi Dylana. Kontakti s legendarnim glazbenikom svedeni su na minimum, taj je 2016. dobio i Nobelovu nagradu, ali je sama dodjela ostala prekrivena velom misterija.

Dylanu su danas 83 godine, možda mu nije potreban film u kojem netko drugi oponaša njegov glas i glazbene početke, međutim, već sama činjenica da je pristao na takvo nešto velika je pohvala Mangoldu i Chalametu.