Ne propustite domaći klasik Branka Bauera o vezi slijepe djevojke i hromog inženjera

Nakon pulskog festivala 1956., gdje je dobio nagradu za režiju i Zlatnu medalju Arena za ratnu dramu "Ne okreći se, sine", 35-godišnji Branko Bauer dobio je odriješene ruke da naredni film snimio po vlastitom izboru.

Odlučio se za melodramu koja bi privukla publiku, ljubavnu priču između hromog inženjera Bojkana (Milorad Margetić) koji radi na hidrocentrali i slijepe djevojke Bube (Tamara Miletić) koja čeka operaciju očiju. Štos je u tome da ona ne zna da je on hrom, a on se plaši da će - ako progleda - njihovoj vezi biti kraj.

Bauer je majstorski napravio film, dominiraju bosanski snježni pejzaži i pansion koji drži "teta" Ema (Nela Eržišnik), u sporednim ulogama su izvrsni Nikša Štefanini kao Bojkanov prijatelj, Olivera Marković u ulozi njegove djevojke Lele i Stjepan Jurčević kao primarijus Vrančić. Važni Bauerovi suradnici bili su direktor fotografije Branko Blažina i scenograf i kostimograf Vladimir Tadej. Ima tu i odjeka socrealizma (hidrocentrala, Buba je oslijepila u ratu), no u prvom planu su emocije, i to spretno dozirane, nema patetike kao u većini filmova toga razdoblja, a da sve to skupa i nije tako loše potvrdila je selekcija venecijanskog festivala koja je uvrstila "Samo ljudi" u službeni program.

U Puli je, međutim, uslijedilo razočaranje, kritičari su ustvrdili da je Bauer skrenuo prema ljubiću i uglavnom su slabo ili osrednje ocijenili film. U kinima baš nije bilo redova za ulaznice, no gledanost je bila solidna, iako daleko od one koju je Bauer priželjkivao. Srećom. krajem sedamdesetih film je prikazan na televiziji, gdje je ostavio vrlo dobar dojam, a i Rajko Grlić je uvrstio inserte iz njega u svoj hit "U raljama života". U anketi koja je provedena o najboljim hrvatskim filmovima svih vremena na prijelazu 80-ih u 90-e "Samo ljudi" se plasirao među deset najboljih.

Film je danas na 2. programu HTV-a u 21.35.