'Njegove strasti su arhitektura, letenje i nordijsko skijanje'

“Sve me nadahnjuje. Katkad mi se čini da vidim stvari koje drugi ne vide”, kaže slavni arhitekt Norman Foster, u uvodu dokumentarnog filma “Koliko teži vaša zgrada, gospodine Foster?”, redatelja Carlosa Carcasa i Norberta Lópeza Amada, koji je u utorak premijerno prikazan u Dokukinu KIC, a redovne projekcije na rasporedu su 17., 19. i 23. ožujka.

Rođen 1935. u skromnoj radničkoj obitelji u predgrađu Manchestera, Foster je isprva radio kao činovnik u manchesterskoj Gradskoj vijećnici, što ga je potpuno deprimiralo, pa je nerijetko biciklom bježao iz tog okružja i, kako sam kaže, otkrivao arhitekturu.

Mozart modernizma

Prije nego je bio primljen na studij arhitekture stažirao je u uredu lokalnog arhitekta, no presudan je bio postdiplomski studij na Yaleu gdje ga je, priča, dekan fakulteta Paul Rudolph naučio “crtati arhitekturu”.

Po povratku u Englesku osnovao je vlastiti ured Team 4, koji se vremenom razvio u tvrtku Fosters + Partners, danas najunosniju arhitektonsku tvrtku na svijetu.

Prozvali su ga “Mozartom modernizma”, a moto njegove arhitekture, ističe se u filmu, jest da dizajn može sve olakšati. U njegove najpoznatije radove ubrajaju se Hearst Tower u New Yorku, Sainsbury centar za likovne umjetnosti u Norwichu, kupola berlinskog Reichstaga, zračne luke u Hong Kongu i Pekingu, poslovna zgrada Gherkin, Milenijski most u Londonu i brojna druga djela.

U filmu se pojavljuju Bono Vox i filozof Alain de Botton, kao i arhitekt i teoretičar Buckminster Fuller, koji je snažno utjecao na Fostera, baš kao i njegovi omiljeni arhitekti, Frank Lloyd Wright i Le Corbusier.

Grad bez smeća

Prije deset godina Fosteru je dijagnosticiran rak protiv kojeg se uspješno izborio pa i dalje uživa u svojim strastima, letenju i nordijskom skijanju: ima pilotsku licencu i vlastitu flotu, a unatoč dobi od 77 godina, svake zime sudjeluje na skijaškom maratonu u švicarskom Engadinu. Njegov najnoviji projekt je Masdar, grad budućnosti u Abu Dhabiju, inspiriran tradicionalnom arapskom arhitekturom i zamišljen kao najčišći grad na svijetu, bez otpada i bez emisije ugljičnog dioksida, koji bi trebao biti otvoren do 2015.