Prošli je tjedan umro, a danas mu je sprovod, dobri čovjek, Sveti Otac Franjo, čovjek koji je svojim blagim gestama i dobrim očima privlačio puk i više nego riječima. Kad ga pogledaš i poslušaš, lako pomisliš još i to da si ga jednom negdje susreo, moguće dok si još bio dijete pa je sjećanje koliko intenzivno, toliko i varljivo. Baš dobri ljudi, a nema ih mnogo, kad jako ostare, sliče nespretnim dječacima, s pogledom hitrijim od tijela, koji kao da su potajno sačuvali od svijeta. Takvi ljudi, poput Jorgea Marija Bergoglia, često svoj dobroćudan izgled učvršćuju i kao jedan izraz lica humorističan, njima se usnice krive u smiješak te takav čovjek ostario upravo plijeni svojom slabo potisnutom željom za igrom.
Sveti Otac radio je kao izbacivač u noćnom klubu. Za...
Komentari
0