Petero djece i majka nakon osam godina vraćaju se na istarsku plažu gdje se utopio njihov otac i suprug. Dolaze s namjerom da otvoreno razgovaraju o gubitku koji ih je sve iz temelja potresao, a s kojim se sve te godine svatko nosio na svoj način, ponekad tugu ne djelići s drugima.
To je okosnica dokumentarnog filma "Kupam se, voli vas tata", snimio ga je stariji sin obitelji, Izidor Bistrović. Film je ovih dana prikazan na ZagrebDoxu.
Riječ je o intimnoj priči o snazi obitelji. Majka i petoro djece dok hodaju putem do plaže i beru seosko cvijeće za oca, potom i na toj plaži za koju ih vežu godine odrastanja prekinute traumatičnim događajem, jedni drugima pripovijedaju kako su se osjećali, govore o emocijama, o tuzi, strahu, nadi.
"Ja sam se s tugom nosio kroz kreativni rad, to mi je pomagalo, zato sam i imao potrebu snimiti ovaj film.
Želio sam da razgovaramo o procesu žalovanja. Želio sam da podijelimo jedini s drugima, mama i mi braća i sestre što danas, osam godina nakon tatine smrti, mislimo i da jedni drugima kažemo što smo proživljavali i mislili o tome onaj dan kad se utopio.", kazuje autor filma te dodaje:
"Prilično mi je bilo neugodno tu ideju predstaviti cijeloj obitelji. Jer, ovdje nije riječ o tome da im predstavim neki svoj projekt, već je taj projekt tražio da se i oni u istoj mjeri ogole ispred kamere kao i ja. Nas je u obitelji petero djece, mama, tri sestre i dva brata, stari smo od 16 do 29 godina. Znači, petero osoba sam trebalo nagovoriti na to da krenemo u taj proces. Srećom svi su na kraju prihvatili.
Dosta je komplicirano bilo objasniti koji je smisao toga da otvaramo već stare rane, pogotovo mlađima u obitelji, jer ni ja na to nisam imao neki konačan odgovor. Ali, znao sam da me nešto još uvijek muči te da taj film radim iz iskrenih razloga, a to mi je bilo najbitnije.
Mama me je prilično podržala, a s vremenom i cijela obitelj, zbog čega sam im jako zahvalan.
Dan nakon što se tata utopio svi smo skupa bili praktički na mjestu događaja. Pamtim da se ni nekoliko tjedana nakon toga nismo fizički odvajali. Prvo je svima bio veliki šok, a nakon toga smo se morali pomiriti s činjenicom da njega više nema, barem ne fizički.
S ovim filmom smo nakon sedam godina svi zajedno prvi put otišli tamo na more. Mislim da je to korak koji pokazuje da se nešto promijenilo.
Naravno, promijenili smo se od tada i svi. Jer, svi smo mi još uvijek u procesu odrastanja i sazrijevanja, mi njegova djeca.
Ali, to da smo s osmjesima na licima, unatoč i kojoj suzi, mogli otići zajedno na mjesto gdje smo ga zadnji put vidjeli, govori da je sjećanje na njega još uvijek živo i da je dio svih nas. Njegova smrt je u prošlosti u nekim trenucima bila nešto što nas je udaljilo, što nas je razdvajalo, jer svatko od nas se s tim borio na neki svoj način, svi smo, izgubljeni, utjehu tražili u nekim svojim smjerovima, a danas nas gubitak oca povezuje da odemo zajedno na more zbog tate koji je tamo bio s nama."
Ovo nije prvi Bistrovićev dokumentarni film o obitelji.
"Hvala ti, majko" također je autobiografski, u njemu se bavi temom vjerske slobode.
"Pokušao sam voditi dijalog s mamom kojoj vjera ima veliku ulogu u životu, dok sam se ja od vjere odmaknuo. Drago mi je da su se u tom filmu mnogi prepoznali, odnosno prepoznali su slične obrasce u svojim obiteljima.
Bavio sam se ozbiljnom temom na jedan prilično duhovit način što se publici svidjelo."
Bistrović, inače student treće godine Filmske i TV režije na zagrebačko Akademiji dramske umjetnosti sad radi i na zadnjem filmu iz te obiteljske trilogije koji se bavi majčinom ponovnom udajom.
"Zapravo je prva ideja da to sve bude u jednom filmu, naposljetku sam to odlučio odvojiti.
Ali, dobar dio materijala za ovaj film "Kupam se, voli vas tata", snimljen je upravo tjedan dana prije mamine udaje. Baš tad smo se nas petero djece i mama okupili i otišli u Savudriju, na plažu gdje se utopio tata. Bilo je to kao da smo došli riješiti neke stvari iz prošlosti koje su nas priječile da krenemo u nešto novo, jer i taj mamin brak je kao okretanje nove stranice."
Komentari
0