"Napuštam logiku i razum. (Putujem) nesvjesnome u zagrljaj", pjevala je ranih devedesetih, u to doba, ponajveća pop zvijezda Madonna u nadrealnom, sanjivom, mističnom spotu za pjesmu "Bedtime Story", koji je, kao i opus kultnog redatelja Davida Lyncha, gledatelje pozivao da zaplivaju manje istraženim, a time i nesigurnijim, vodama.
"Prvi nadrealni populist", kako ga je okarakterizirala kritičarka Pauline Kael, preminuo je u 79. godini života, ostavivši obožavateljima svoga opusa, ali i onima koji će to u nadolazećim generacijama to tek postati, vrijedni filmski katalog koji uključuje njegove rane igrane filmove poput "Eraserheada", neovisnog, nadrealnog body horora iz 1977. godine i drame "The Elephant Man" s početka osamdesetih, potom znanstveno-fantastičnog uprizorenja svijeta Franka Herberta iz 1984., neo-noir misterioznog trilera "Plavi baršun" (1986.), romantično-kriminalističke crne komedije "Divlji u srcu" s početka devedesetih te nezaboravnog nadrealnog, neo-noir art filma "Mulholland Drive" s početka novog milenija.
Posebno odanu bazu fanova tijekom godina je pak zadržala, danas kultna, misteriozna dramska serija "Twin Peaks", na čiji spomen mnogima spontano, iz podsvijesti, izroni jedna od najdojmljivijih glazbenih tema skladatelja Angela Daniela Badalamentija, koji je s velikim redateljem surađivao i na "Plavom baršunu", "Mulholland Driveu" te filmu "The Straight Story".
Kao i sa skladateljem, Lynch je opetovano surađivao i s nekim glumcima, čije je karijere obogatio. Radio je, tako, više puta s Laurom Dern, Sherilyn Fenn, Miguelom Ferrerom, Naomi Watts, Jack Nanceom i mnogim drugim glumcima. Najpoznatija je, možda, njegova višekratna suradnja s Kyleom MacLachlanom koji je u "Dini" utjelovio Paula Atreidesa, a u "Plavom baršunu" Jeffreyja Beaumonta. Lice je dao i Daleu Cooperu iz "Twin Peaksa" (prva sezona serije zaradila je čak četrnaest nominacija za nagradu Emmy), a ulogu iz devedesetih reprizirao je i u trećoj sezoni serije, koja je svjetlo dana ugledala 2017. godine.
Iako je njegov rad bio iznimno specifičan, Lynch, koji se nije libio eksperimentirati niti zaroniti u dubine iracionalnosti, nipošto nije ostao na marginama; među fanovima postigao je kultni status, a njegov rad prepoznala je i struka, koja je u tri navrata svrstala među najbolje redatelje; za nagradu Oscar bio je, naime, nominiran za filmove "The Elephant Man", "Plavi baršun" i "Mulholland Drive". Zlatnu palmu donio mu je pak film "Divlji u srcu". Za životno djelo još je 2006. godine primio venecijanskog Zlatnog lava, a počasnog Oskara osvojio je 2019.
Osim igranih filmova, serija te brojnih kratkih filmova, režirao je i glazbene spotove. Bavio se likovnom umjetnošću i fotografijom, a još od mladosti prakticirao je transcendentalnu meditaciju.
"Kada sam počeo meditirati, u meni se sve promijenilo", iznio je svoje intimne misli u memoaru indikativnog imena - "Room to Dream" (koautorica memoara je Kristine McKenna).
Lynch, čiji su filmovi, kao što je zapazio The Hollywood Reporter, dijelom i "jeka mentaliteta Luisa Buñuela ili Salvadora Dalíja", "evokativni" su poput bajki braće Grimm i "zbunjujući kao crteži nizozemskog grafičara Mauritsa Cornelisa Eschera".
I sam vizualni umjetnik, točnije - formalno obrazovani slikar (kao mladić maštao je o mentorstvu austrijskog ekspresionista Oskara Kokoschke. Da bi svoj san ostvario, uputio se u Salzburg, no unutar samo dva tjedna od ideje se, piše Art News, ‘ohladio‘. Veliku inspiraciju našao je pak u gradu Philadelphiji, koji je opisao kao mjesto ispunjeno strahom, ludilom, korupcijom, propadanjem, nasiljem i uznemirenosti u zraku"), Lynch je stvarao filmove koje se više razumijevalo kroz vizualno, nego kroz verbalno, piše Medium, koji navodi i mišljenje kritičara Paula Taylora, prema kojem se Lynchove filmove treba "doživjeti, a ne objašnjavati".
Filmovi su to koji umjesto odgovora, daju pitanja te stvaraju prostor za vlastiti doživljaj i vlastite zaključke.
"Kada sam prvi put pogledala ‘Mulholland Drive‘ mislila sam da je to priča o holivudskim snovima, iluziji i opsesiji. Bio je na tragu ideje da ništa nije onakvo kakvim se čini, posebice koncept holivudske, filmske zvijezde. Drugi i treći put kad sam ga pogledala, pomislila sam da se bavi identitetom. Znamo li tko smo? I nastavila sam u filmu prepoznavati različite stvari... ", komentirala je Laura Harring - Rita iz "Mulholland Drivea" dodavši da nema prave i krive interpretacije filma.
"To je film koji te konstantno navodi na razmišljanje, koji te tjera da si postavljaš pitanja", zaključila je.
"Teret" interpretacije Lynchovih filmova gledatelji su prisiljeni prigrliti jer dešifriranju svojih zagonetnih djela Lynch nije bio sklon. Zašto značenja svojih filmova dijelio, objasnio je, piše Variety, u zbirci intervjua "Lynch On Lynch" iz 2005. ilustriravši izazovnost takvog pothvata pomoću primjera.
"Zamislite da pronađete knjigu zagonetki i počnete ih razotkrivati, no one su suviše složene. Misterije bi postale očigledne i uzbudljive (...) No, problem je to što ih shvatiš u svojoj nutrini i, čak i da to nekome ispričaš, taj ti ne bi vjerovao ili to razumio na način na koji ti to razumiješ", pojasnio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....