ODLAZAK DVOJICE ŠPANJOLSKIH FILMAŠA

Recept za Lunin uspjeh bio je seks i Javier Bardem

Prošlog tjedna Španjolska je izgubila dva značajna redatelja koji bi se teško uklopili u bilo koju srednjostrujašku povijest filma, no takva je to kinematografija, većina njezinih prvaka voljela je izazivati pravila dobrog ukusa.

Na većoj cijeni svakako je bio Katalonac Bigas Luna (puno mu je ime Juan José Bigas Luna, rođen 1946. u Barceloni, umro u subotu u mondenom mjestašcu La Riera de Gaia), koji je u jednoj prigodi bio čak i član venecijanskog filmskog žirija, a bio je na iznimnoj cijeni i kao konceptualni umjetnik.

Dok je Pedro Almodovar postajao španjolski filmaš broj jedan zahvaljujući “Ženama na rubu živčanog sloma”, Luna je uzdrmao europsku filmsku scenu provokativnom erotskom dramom “Razdoblja Lulú”, promovirajući u zvijezdu lijepu talijansku glumicu Francescu Neri, no pravo mu je otkriće bila sunarodnjakinja Penélope Cruz, koja je debitirala u njegovu prvom velikom hitu “Šunka, šunka” iz 1992.

Potonji je film, neobične priče, ekscentričnih likova i nesputanih erotskih prizora, pomogao i karijeri njezina današnjeg supruga Javiera Bardema, redateljeva otkrića iz “Razdoblja Lulu”. Luna mu je dao i glavnu ulogu u “Zlatnim jajima”, prilično bezobrazno naslovljenoj satiri (plakat u kojem se glumac drži za međunožje nije bio ništa manje blasfemičan) o građevincu koji neboder poistovjećuje s falusom.

Bigas Luna je devedesetih bio tek nešto manje važan od Almodovara, no tih su godina Španjolci imali filmskih genijalaca na pretek. Luna se među njima izdvajao vizualnom rafiniranošću, bio je elitni umjetnik koji je dobro shvaćao da uz pomoć prizora seksa može plasirati na tržište i najbizarnije teme.

Nakon “Zlatnih jaja” uslijedila je zaigrana, snena melodrama “Sisa i Mjesec”, pa solidno prihvaćena europska koprodukcija “Sobarica s Titanica”, napravljena u sjeni blockbustera Jamesa Camerona, da bi mu tek slab odjek skupog kostimiranog spektakla “Volavérunt” ograničio filmske ambicije. Napravio je još samo jedan prestižan film, “Zvuk mora” s Leonor Watling (ona će iste, 2002., godine snimiti s Almodovarom “Razgovaraj s njom”) i zatim se uglavnom posvetio multimedijskim aktivnostima. Između ostalog, bio je jedan od tvoraca programa “Cabaret Ibérico” u kultnom kafiću El Plata u Zaragozi.

Za razliku od Bigasa Lune, Jesús “Jess” Franco (pravim imenom Jesús Franco Manera, rođen 1930. u Madridu, umro prošlog utorka u Málagi) slabo kotira kod kritičara koji drže do respektabilnosti, ali ga zato poklonici trivijalnog filma obožavaju: uzmite bar koju knjigu posvećenu “trashu” i u njoj ćete naći poglavlje o njegovim filmovima, a istovjetna je situacija s web portalima.

Jess Franco je svojevrsni velikan te vrste zabave, a dostatan je dokaz njegove marljivosti da je u pola stoljeća karijere uspio naredati 160 naslova: pravu brojku je teško ustanoviti jer su njegovi filmovi često mijenjali naslove, a katkad su ih dovršavali drugi redatelji.

Teme? Svakojake eksploatacijske zafrkancije, od sadomazohizma, lezbijskih odnosa, razuzdanih opatica, poludjelih liječnika, živih mrtvaca (još tada je smislio naciste zombije), kanibala i prerada opusa markiza de Sadea. Znakovito, nijedan od njegovih filmova nije se probio u kina bivše Jugoslavije, ali ste mogli popraviti propušteno kupnjom njegovih klasika putem interneta: i sâm sam svojedobno izdvojio petnaestak dolara kako bih nabavio kultni “Necromicon” odnosno “Succubus”.

Franco je do 1970. snimao u Španjolskoj (s čestim izletima u Njemačku), no Francova cenzura otežavala mu je rad, pa se preselio u Francusku. Najprije mu je muza bila španjolska glumica Soledad Miranda (“Vampirice lezbijke” i dr.), no kad je ta stradala u prometnom udesu, vezao se (i privatno) za Linu Romay. Često je surađivao s Klausom Kinskim i suprotno glasinama o glumčevoj teškoj naravi, nikad se nisu posvadili.

Pogledate li bilo koje od njegovih poznatijih ostvarenja, iza eksploatacijskih motiva nepogrešivo nazirete rafinirani vizualni stil. Njegovi poklonici znaju da je umro važan redatelj, no jedino je problem uvjeriti u to i one druge, koji ga drže perverznim štancerom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 05:28