'NEZNANAC NA JEZERU'

Samo danas imate priliku vidjeti najbolji film godine

Radnja se odigrava među homićima u potrazi za usputnim partnerima na nekoj neimenovanoj nudističkoj plaži

Koji je najbolji film godine? “Adelin život” Abdellatifa Kechichea ili “Velika ljepota” Paola Sorentina? Krivo. Kritičari legendarnog francuskog filmskog časopisa Cahiers du cinéma smatraju da je to “Neznanac na jezeru” (L’inconnu du lac/Stranger by the Lake), premijerno prikazan u svibnju na festivalu u Cannesu. Bila je to godina gay filmova na Azurnoj obali. Zlatnu palmu osvojila je trosatna lezbijska ljubavna drama “Adelin život”, a nagradu za režiju u najvažnijem pratećem programu “Izvjestan pogled” dobio je upravo “Neznanac na jezeru” francuskog filmaša Alaina Guiraudiea, čija se radnja odigrava među homićima u potrazi za usputnim partnerima na nekoj neimenovanoj nudističkoj plaži. “Neznanac na jezeru” isprva je smatran manje važnim u odnosu na “Adelin život”, no poslije se ispostavilo da to baš i nije tako i da je u najmanju ruku ravnopravan canneskom pobjedniku: u program su ga stavile prestižne smotre poput onih u Torontu, Londonu, New Yorku i Busanu, a uskoro će biti prikazan i u Sundanceu, u programu “Pod reflektorom”, u koji selektori biraju isključivo filmove koji su im se posebno svidjeli s drugih festivala.

Odličan rezultat

U časopisu Sight & Sound, u glasanju za najbolja ostvarenja godine po izboru sto svjetskih kritičara, “Neznanac na jezeru” podijelio je deveto i deseto mjesto, što je neosporno odličan rezultat. Pravo je čudo što ga u jeku njegove trenutačne ekspanzije možemo gledati i u Zagrebu: naime, danas u devet uvečer na programu je Human Rights Film Festivala u kinu Europa i to je jedna jedina projekcija tog filma.

Tko je redatelj “Neznanaca na jezeru” za koga je u nas malo tko čuo? 49-godišnji Alain Guiraudie s jugozapada je Francuske, a prvi put je svratio pažnju na sebe 2001. pedesetominutnim filmom “Taj stari san koji pokreće” koji bi se lako moglo nazvati i dokudramom o raspadu jedne tvornice da njegov junak nije mehaničar koji se uzaludno nabacuje šefu smjene i odbija udvaranja starijeg kolege. Film je dobio nagradu Jean Vigo i prikazan je u canneskom programu “Petnaest dana autora”, gdje ga je Jean-Luc Godard proglasio najboljim ostvarenjem cijeloga festivala.

U isti program uvršten je i “Kralj bijega” iz 2009., humorna drama o punačkom prodavaču traktora koji nakon bezbroj gay avantura ulijeće u vezu s izazovnom maloljetnicom: i u tom se filmu Guiraudie zanima za obične ljude među kojima je seks s muškarcima nešto svakodnevno, oko čega se ne treba posebno uzbuđivati, glumci mu se doimaju kao neprofesionalci (iako to nisu), a mjesto radnje je, kao i uvijek, jugozapad Francuske, kraj koji dobro poznaje.

Romansa u sjeni sumnje

“Neznanac na jezeru” prilično je sofisticiran filmski proizvod. Nizanje dana razabiremo jedino po parkingu uz jezero, na kojem su automobili poredani uvijek drugačije, redateljski prosede je naglašeno promatrački, prisustvujemo uspostavljanju kontakata među likovima, neobaveznim brbljanjima, ali i “hardcore akciji” u obližnjoj šumici. Prvi put Guiraudie uvodi elemente trilera: protagonist Franck ( Pierre Deladonchamps) kriomice je bio svjedok kako muževni Michel koji mu se sviđa ( Christophe Paou) utapa u jezeru svoga dotadašnjeg ljubavnika. Usprkos tome, započinju romansu u sjeni sumnje hoće li Franck postati nova žrtva naočitog manijaka.

Poput Fassbindera

Inspektor koji istražuje ubojstvo ( Jérôme Chappatte) funkcionira kao glas obične publike: kakav je to užitak upustiti se u jednokratni seks, ne bi li prvo trebalo upoznati osobu s kojom započinješ nešto takvo, nije li stalna veza bolja od ovakvih pustolovina?

Dok “Adelin život” poprilično mistificira i romantizira lezbijske rituale, Guiraudie - poput Fassbindera - nemilosrdno secira gay milje kojem i sam pripada: užici su kratki, iza njih ništa ne ostaje, no nitko nije u stanju othrvati se porivima.

Oko ta dva filma vodila se i posebna polemika. Mogu li glumice koje nisu lezbijke, kao što je to očito slučaj s Léom Seydoux i Adele Exarchopoulos u “Adelinu životu”, uvjerljivo dočarati takve likove? Čemu upotreba umjetnih vagina koje je redatelj koristio za dugačku scenu njihova seksa? U “Neznancu na jezeru” glumci su puno prirodniji i dok je samo u sceni fellatia dvojbeno nije li korišten kompjutor, po svemu drugome očito je da su i u privatnom životu imali takvih iskustava.

Poziv Madonni

Ako kinematografija krene tim smjerom, a i na televiziji su sir Ian McKellen i sir Derek Jacobi otvorili novo poglavlje humorističnom serijom “Pakosnici”, u kojoj su igrali ono što su i privatno, gay muškarce, možda više neće biti Oscara za heteroseksualne glumce koji tumače homoseksualce.

Možda neće biti ni anegdota poput one sa Seanom Pennom: dobitnik Oscara za naslovnu ulogu u “Milku” nazvao je svoju bivšu suprugu Madonnu i pohvalio joj se kako se na snimanju tog filma napokon poljubio s muškarcem, na što ga je ona u više navrata nagovarala dok su bili u braku. A možda sve ostane kao i dosad, samo što će filmova kakav je “Neznanac na jezeru” biti sve više.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 03:36