Prije nego što je njegov dokumentarac "Čin ubijanja" (2012) uzdrmao svjetsku publiku, Joshua Oppenheimer proveo je gotovo desetljeće istražujući tamne sjene indonezijske povijesti. Njegov rad ne samo da je raskrinkao jedan od najbrutalnijih, a u javnosti prešućenih genocida 20. stoljeća, već je i redefinirao mogućnosti dokumentarnog filma. Umjesto distanciranog promatrača, Oppenheimer postaje katalizator – provocira, otvara rane, ali i tjera svoje sugovornike, bilo žrtve ili počinitelje, da se suoče s vlastitim mjestom u povijesti. U "Činu ubojanja" dao je riječ krvnicima koji su s ponosom rekreirali vlastite zločine, dok ju je u "Pogledu tišine" (2014) predao preživjelima, istražujući tišinu koja okružuje njihovu traumu. Njegovi filmovi nisu samo dokumenti strave, već i eseji o moći,...
Komentari
0