Trideset godina Tomo Buzov, umirovljeni kapetan JNA podrijetlom iz Kaštela, bio je neopjevani heroj, no sada je njegov nevjerojatni čin ljudskosti zbog kojeg je platio životom, zahvaljujući kratkom filmu redatelja Nebojše Slijepčevića "Čovjek koji nije mogao šutjeti", izašao na velika vrata iz sramotne anonimnosti. Filmska priča nastala u produkciji tvrtke Antitalent, producenata Katarine Prpić i Danijela Peka, u kojem glavnu ulogu ima Goran Bogdan koji igra Milana, svjedoka tog strašnog događaja, putnika iz kupea koji je šutio, odnio je u subotu Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Cannesu. Povijesni je to uspjeh hrvatske kinematografije jer iako smo osvajali nagrade u Cannesu, ovo je prva glavna nagrada na tom najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu za hrvatski film. Radnja je za one kojima je dosad to promaklo temeljena na istinitom događaju koji se zbio 27. veljače 1993. na željezničkoj postaji u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Srpska paravojna jedinica u akciji etničkog čišćenja zaustavila je vlak na liniji Beograd - Bar i počela odvoditi putnike koji su imali muslimanska imena. Buzov se tome jedini od nekoliko stotina putnika suprotstavio i stradao. Odveden je zajedno s još 18 civila, koji su svi pogubljeni nedugo nakon što su izvedeni iz vlaka.
- Javljam se iz Cannesa gdje sam prije sat vremena dobio Zlatnu palmu i ne mogu biti sretniji! To je stvarno nevjerojatan doživljaj, popeti se na pozornicu, i to u večeri kada jedan George Lucas prima nagradu za životno djelo iz ruku Francisa Forda Coppole. Još mi uvijek to sve skupa zvuči malo nestvarno. No ono što je možda bitnije od toga jest da sam ovu nagradu posvetio Tomi Buzovu, čovjeku koji je inspirirao ovaj film i čija će priča, jako sam sretan zbog toga, zahvaljujući ovoj nagradi doći do velikog broja gledatelja, uključujući i hrvatske gledatelje koji uskoro mogu očekivati na hrvatskim festivalima premijeru filma - izjavio je vidno presretan Nebojša Slijepčević u kratkoj videoizjavi za Hrvatski audiovizualni centar.
- Riječ je o izuzetno važnom filmu, a još je važniji jer je dobio ovu veliku nagradu zbog koje će ga vidjeti puno više ljudi i kod nas i u svijetu. Zahvalni smo što smo radili s Nebojšom, sa sjajnom ekipom koja je pomogla da ga napravimo. Bilo je dosta dugotrajno i dosta komplicirano izvesti ovaj film, ali zato je zadovoljstvo zbog nagrade još veće. I drago nam je što je to i veliko priznanje za hrvatski film. Nakon ‘Murine‘, koja je dobila Zlatnu kameru u Cannesu 2021., ovo je druga nagrada iz Cannesa za hrvatski film u samo četiri godine, tako da vjerujem da smo u jako dobroj fazi s hrvatskim filmom - govori nam dan poslije Pek, koji je inače bio i jedan od producenata spomenute "Murine". Ponos mu je zbog svega postignutog, sasvim razumljivo, time još i veći.
- Jako nam je drago da smo prepoznali priče i radili s autorima koji mogu ispričati priču na način koji je zanimljiv, ali i razumljiv u cijelom svijetu. Teško mi je opisati koliko sam sretan zbog svega - odgovara Pek.
Do ideje za "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Pek je došao nakon što je pročitao novinski članak Borisa Dežulovića "18 ruža za 19 žrtava".
- Taj tekst bio je jedan od najpotresnijih koje sam ikada u životu pročitao. I dugo vremena ostao mi je u podsvijesti, razmišljao sam o njemu, ali nije mi odmah bilo jasno što napraviti s njim. No bilo mi je sasvim jasno da se ta priča mora ispričati. U jednom trenutku iskristaliziralo se da je to dobra ideja za kratki film. Zbog projekata koje je do tada radio, poput ‘Srbenke‘ koja je izuzetno snažan film, nazvao sam Nebojšu, to mu ispričao, poslao tekst i on je jednako brzo shvatio koliko je silno važna ta priča o Tomi Buzovu - otkriva Pek. Na filmu su počeli raditi prije pet godina. Do scenarija su došli vrlo brzo, već je prva verzija koju je Slijepčević napravio, dodaje Pek, bila sjajna. Međutim, onda je sklapanje financijske konstrukcije sve usporilo.
- Bilo je komplicirano jer se radi o kompliciranom projektu. Mi smo ga od početka planirali raditi kao međunarodnu koprodukciji. U Hrvatskoj smo zapravo jako brzo dobili financiranje, podršku HAVC-a, ali onda je to trebalo zatvoriti cijeli projekt i s koprodukcijskim partnerima iz Europe, za što nam je trebalo dvije godine - kaže Pek, ističući da su jako zahvalni partnerima iz Bugarske, Francuske i Slovenije. Nakon što je financiranje osigurano, relativno brzo su ušli u snimanje krajem siječnja na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i već 1. ožujka prijavili su ga za Cannes.
Što znači ova Zlatna palma za hrvatsku kinematografiju?
- Uz Oscare, Zlatna palma je vjerojatno najvažnija filmska nagrada na svijetu. Samim time ona nosi ogromnu vidljivost za film, kako za ovaj tako i općenito za sve druge hrvatske filmove za sve druge - odgovara producent. Ekipa još nije zajedno proslavila Zlatnu palmu. Na dodjeli je ostao Slijepčević, njegova supruga, koproducentice iz Bugarske i Francuske te jedan od glavnih glumaca, Dragan Mićanović, koji glumi Buzova. Bogdan je ostao u Cannesu do petka navečer, a onda je morao za Vrsar i već u subotu ujutro bio je na setu novog filma koji radi, Katarina Prpić i Danijel Pek vratili su se kući u subotu ujutro, a montažer Tomislav Stojanović i direktor fotografije Gregor Božič zapeli su na aerodromu.
- Naknadno ćemo svi zajedno proslaviti, planiramo jedno okupljanje, no bit će ih sigurno puno jer ćemo film dati svim festivalima i svim zainteresiranima u Hrvatskoj bez naknade, bez ikakvih uvjeta za prikazivanje, izvan konkurencije, jer želimo da ga vidi što više ljudi. Imamo već velik broj festivala koji će ga prikazati, a prvi je Festival mediteranskog filma Split - otkrio je Pek.
Uloge tumače Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Koproducenti filma su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska), Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska) i Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....