KNJIGA

Teorija filma Saše Vojković: Švrljanje po cijelom globusu, od Hong Konga do Tarantina i natrag

 Neja Markičević/Cropix
Eseji Saše Vojković vode nas od Hong Konga do Tarantina i natrag, od japanskih yakuza - filmova do kineskih novogodišnjih komedija

Saša Vojković hrvatska je teoretičarka filma i dugogodišnja profesorica na sveučilištima u Splitu, Rijeci i Zagrebu. Među hrvatskim filmolozima i teoretičarima filma Vojković se izdvaja po jednom intrigantnom životnom poglavlju. Naime, nekoliko godina živjela je i predavala u Hong Kongu. Govornik je kineskog, a tijekom godina provedenih u Aziji produbila je poznavanje istočnoazijskih, pogotovo triju kineskih kinematografija. To specifično iskustvo očituje se i u novoj knjizi eseja “Cirkularnost utjecaja: fragmenti filma svijeta“.

Eseji Saše Vojković vode nas od Hong Konga do Tarantina i natrag, od japanskih yakuza - filmova do kineskih novogodišnjih komedija (hesuipian), a u tom filmskom švrljanju globusom zastaje - među ostalim - u Hong Kongu, Taipeiu, Seulu, ali i u Teheranu i Lagosu. Propituje kako pojedini autori i filmske kulture posuđuju, preslaguju utjecaje i vraćaju ga s kamatom.

Eseji iz knjige jako su raznorodni i temama, ali i kvalitetom. Neki od eseja doista su samo bazična informacija. Tekst o iranskom postrevolucionarnom filmu dobro je polazište za istraživanja, no u njemu fali i ključnih autora i preciznosti političkog konteksta. Tekst o japanskoj kinematografiji malčice je odviše "o svemu" i ne stiže zahvatiti frapantno bogatu i samosvojnu japansku filmsku tradiciju.

Tekst o nigerijskom Nollywoodu je dragocjen jer je - koliko znam - jedini na hrvatskom jeziku, pa pruža dobar uvod. Vojković se u "afričkom" eseju bavi i tradicijom art-filma u frankofonoj Africi, no šteta što te dvije teme nije razdvojila jer je svaka iziskivala podrobniju obradu. Također, šteta što u dijelovima o afričkom art-filmu (kao, uostalom, i iranskom) nije podrobnije ušla u koprodukcijske ekonomske mehanizme.

Čvrsta i najdragocjenija jezgra knjige su tekstovi o kineskim kinematografijama. "Kinematografijama" u pluralu, zato što se Vojković bavi sa svim trima: hongkonškom, onom u središnjoj Kini, te onom u Tajvanu. Kineskim kinematografijama posvećuje pet eseja. Svakako najvrjedniji je "Hongkonški film, novi hongkonški film i novi-novi hongkonški film". Na početku predstavlja rad triju velikih rodonačelnika hongkonškog žanrovskog filma - najstarijeg Zhang Chea, Lau Kar-leunga, te na Zapadu najpoznatijeg i najmlađeg King Hua. Vodi nas kroz povijest hongkonškog filma 60-ih, dovodi do začetaka kung-fu žanra te završava s prvim filmovima nastalim nakon povijesnog obrata 1997.

U dijelovima koji se bave središnjom Kinom, priča historijat tzv. pete generacije filmaša (koja se svjetski proslavila 80-ih) i one tzv. šeste, koja izlazi na scenu koncem 90-ih. Pri tom se da naslutiti da su autoričine simpatije na strani "šestaša" te da joj je njihov politizirani minimalizam miliji od slikovitih povijesnih epopeja s nacionalnim mučeničkom figurama i uglancanom estetikom.

U svom lutanju Azijom, Vojković se bavi i korejskim filmom, no šteta što nedostaje jedna od najvrućih hype-kinematografija zadnjih godina: Filipini.

"Cirkularnost utjecaja" je neujednačena, ali silno zanimljiva knjiga, pravi mali kompendij kroz šarenilo "world cinema".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 19:02