'Teret' je jedan od najboljih filmova koje u ovoj sezoni prikazuju hrvatski festivali

Među mnogim profesijama na koje je globalizacija udarila snažan pečat nalazi se i pomorstvo. Do pred koje desetljeće, pomorci su bili ljudi koji dobro zarađuju dobro te provode dane u egzotičnim lukama iz kojih penelopama kod kuće šalju razglednice.

Taj svijet, međutim, više ne postoji. Luke su sve udaljenije od gradskih središta, manevri sve dulje i teže, vrijeme na doku mjeri se satima, a nadnice mornara sve niže. Epoha globalizacije globalizirala je i brodske štive pretvorivši ih u malu presliku globalne ekonomije. Na vrhu - kao oficiri - nalaze se malobrojni, bolje plaćeni bijeli sjevernjaci. Ispod njih je mornarska "radnička klasa", mahom s Filipina.

Filmski program Subversive festivala u utorak na programu donosi jedan izvrsni, enigmatični film koji otvara upravo ovu, neispričanu priču o klasnim/rasnim odnosima u pomorstvu. Riječ je o filmu 'Deadweight' (Teret) koji potpisuje njemački režiser - debitant Axel Koenzen (1972). Koentzen je po obrazovanju i karijeri inače fotograf, 'Teret' mu je debitantski film, a nastao je u finskoj produkciji.

Junak 'Tereta' je Ikonen (Tommi Korpela), finski kapetan na teretnom brodu trgovačke mornarice. Ikonenova posada je svijet u malom: oficiri su mu Nizozemac i Rumunjka, a golemu većinu posade čine filipinski proleteri koji rade najteže poslove, a podvečer pjevaju karaoke. Ikonenov brod pristiže u luku Savannah gdje se istovar zakomplicira, a kapetana pritišće kompanija da požuri. On stoga naloži mornarima da obave istovar, što sindikat ne dopušta. Potom slijedi lukava, enigmatična elipsa. Iduće što vidimo je opijelo: jedan od filipinskih radnika je mrtav, ne znamo točno što se dogodilo, filipinski mornari ritualno ga žaluju, a u idućoj luci oko kapetana počinju obigravati sindikat i lučka kapetanija. Šutljivi, muževni Ikonen - međutim - nema problema s istragom. On ima problema sa svojom savješću. Pred očima mu se najednom razdanio mehanizam u kojem desetljećima funkcionira, mehanizam koji se temelji na raubanju Drugog. Dakle, loše plaćenih “trećesvjetaca” koji na desetke mjeseci ne vide obitelji i izlažu se pogibelji u ime kapitalističke učinkovitosti i brzine.

Koenen je po profesiji fotograf, a to se u filmu vidi. Redatelj u pomorskom svagdanu umješno nalazi vizualno začudne i neočekivane motive. Cijeli mu je režijski prosede hladno promatrački i antropološki: dok gledate film, imate dojam da o pomorstvu zna sve, što u art-filmovima nije baš uvijek slučaj. K tomu, Koenenu treba odati priznanje što je otvorio i filmsku i socioekonomsku temu o kojoj se malo piše i snima, a sastavni je dio života tisuća ljudi (i, ali ne samo) u Hrvatskoj. 'Deadweight' je jedan od najboljih filmova koje u ovoj sezoni prikazuju hrvatski festivali.