Thompson je preko filma ipak ušao u Arenu: Ratni triler 'Jozef' pun je nasilja, seksa, efektne fotografije i glazbe

ZAGREB - Na kraju malo i atrakcija. Posljednjeg dana službenog programa festivala prikazan je film kojem je jedinom od cjelokupne ovogodišnje hrvatske produkcije od samog početka bilo stalo zadržati pažnju gledatelja i impresionirati ga nizom sadržajnih, vizualnih i zvučnih senzacija.

Radnja se odigrava u 1. svjetskom ratu, 1915. u Galiciji, a tema se nazire već u uvodnim scenama, kada preživjeli austrijski vojnik, Hrvat, uzima uniformu i pločicu s identifikacijskim oznakama od mrtvog časnika.

Zagonetna pločica

Pločica poslije mijenja vlasnika, a ono što na njoj piše glavni je dramski štos filma. Na sreću, završnica je spretno napravljena, pa se film gleda sa zanimanjem, čak i kad znate u čemu je glavni obrat.

Film je to razmjerno skromnog budžeta, ali siromaštvo je efektno prikriveno fascinantnom fotografijom Mirka Pivčevića, nije loše ni kad u dvorani odjekuje bučna i kičasta glazba Marka Perkovića Thompsona. “Josef” je najsličniji je špageti vesternima, a naglasak na efektnoj fotografiji i glazbi, nasilju i seksu je patent te vrste filmova. “Josefom” je suvereno debitirao 39-godišnji Stanislav Tomić, iskusni TV redatelj: u glavnim ulogama su izvrsni Alen Liverić, Dražen Šivak i Neven Aljinović Tot.

Najgori redatelj svijeta

Izvan konkurencije prikazan je film “Max Schmelling”, priča o boksačkoj legendi iz tridesetih godina koju potpisuje Nijemac Uwe Boll, tip s reputacijom najgoreg redatelja na svijetu. Kad na špici pročitate zahvalu zagrebačkim prvacima Milanu Bandiću i Dušku Ljuštini, ne možete se oteti dojmu da je Uwe Boll postigao pun pogodak: tome se ne bi dosjetio ni najveći majstor “campa”!