Steven Soderbergh, 62-godišnji više nego produktivni redatelj, scenarist i producent, jedna je najinteresantnijih pojava u Hollywoodu. Debitirao je kao 1985. s koncertnim filmom "9012Live", a renome je stekao sa svojim prvim dugometražnim igranim filmom, dramom "Seks, laži i videovrpce" iz 1989. godine.
Priča o muškarcu koji videokamerom snima razgovore sa ženama u kojima mu one otkrivaju svoje seksualne porive i maštarije osvojio je Zlatnu palmu na 42. Filmskom festivalu u Cannesu. Dvadesetšestogodišnji Soderbergh postao je tada najmlađi samostalni redatelj koji je nagrađen Zlatnom palmom (pokojni francuski redatelj Louis Malle imao je 24 godine kada je dokumentarni film "Svijet tišine" (1956.) koji je režirao zajedno s Jacquesom Cousteauom dobio Zlatnu palmu te je i dalje formalno najmlađi redatelj koji nagrađen tom nagradom).
"ŠALABAHTER IZ FILMA" O "PRISUTNOSTI" POGLEDAJTE OVDJE:
Zahvaljujući uspjehu i estetici "Seksa, laži i videovrpci", Soderbergh je postao jedna od perjanica američkog nezavisnog filma. Međutim, filmovi koje napravio nakon nisu ostvarili velik, nego samo solidan uspjeh. Kritičari su u njima definitivno uživali više od publike. Soderbergh je tijekom 1990-ih stekao reputaciju redatelja koji je sklon eksperimentiranju s filmskom formom.
Blagi karijerni zaokret napravio je krajem desetljeća jer se, kako je rekao 2008., bojao da će ostati zapamćen kao formalist. Od 1998. do 2001. snimio je pet uglavnom žanrovskih filmova te naoko uspostavio ravnotežu između svojih komercijalnih i umjetničkih stremljenja.
Spomenuti mini ciklus, najvjerojatnije zenit njegove redateljske karijere, započeo je odličnim krimićima "Daleko od očiju" (1998.) i "The Limey" (1999.). Ni jedan ni drugi nisu ostvarili bogzna kakve prihode, no bili su dovoljni da može nastaviti raditi.
Prvi veliki komercijalni uspjeh ostvario je s biografskom dramom "Erin Brockovich" (2000.), a naslovna je uloga glumici Juliji Roberts donijela nagradu Oscar za najbolju glumicu u glavnoj ulozi. Iste je godine izašla mozaična krimi drama "Traffic" - još jedan uspjeh. Film je na 73. dodjeli Oscara dobio četiri zlatna kipića, uključujući i onaj za režiju koji je otišao Soderberghu.
Uslijedio je pljačkaški klasik "Oceanovih 11", remake istoimenog djela Lewisa Milestonea iz 1960. godine. Zahvaljujući nevjerojatnom glumačkom ansambli koji su predvodili George Clooney, Brad Pitt, Julia Roberts, Matt Damon i Andy Garcia te Soderberghovom lepršavom stilu, "Oceanovih 11" uprihodovao je preko 450 milijuna dolara (koštao je 85) i postao peti komercijalno najuspješniji film godine.
Soderbergh je stečeni kapital pretvorio u 20 i više godina neopterećenog plesanja između pristupačnog i eksperimentalnog. "Oceanovih 11" pretvorio je u trilogiju, snimio je četiri-i-pol sata dugački diptih o argentinskom marksističkom revolucionaru Ernestu "Che" Guevari, lansirao je multimedijalnu franšizu o striptizeru "Čudesnom Mikeu", a psihološki triler "Unsane" napravio s pomoću iPhoneova.
U kina je 23. siječnja stigao jedan od njegovih umjetnički ambicioznijih projekata, nadnaravni triler "Prisutnost". Njegov scenarij potpisuje slavni scenarist David Koepp ("Carlitov način", "Soba panike", "Čovjek-pauk"), a radnja filma odvija se u kući u kojoj obitavaju četveročlana obitelj i tajanstvena pojava nalik poltergeistu. "Prisutnost" se od sličnih naslova razlikuje po tome što je snimljena iz perspektive duha, odnosno cijeli je film njegov subjektivni kadar. Kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić u novoj epizodi serijala "Šalabahter iz filma" donosi tri razloga zbog kojih "Prisutnost" treba pogledati i dva zbog kojih je treba preskočiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....