U naša kina stiže film ‘The Holdovers‘: ne tjerajte me da to prevodim na hrvatski, jer to dosad nije uspjelo ni distributeru

Za manje od mjesec dana u naša kina stiže film "The Holdovers" (ne tjerajte me da to prevodim na hrvatski, jer to dosad nije uspjelo ni distributeru), koji se poprilično razlikuje od ostalih konkurenata u borbi za Oscara. Nije blockbuster poput "Oppenheimera", "Barbie" i "Ubojica cvjetnog mjeseca", globalistička fantazija po ugledu na "Uboga stvorenja", inovativna drama o holokaustu ("Zona interesa"), dobitnik prestižnih europskih priznanja ("Anatomija pada") ili tome slično. To je naprosto mala američka humorna drama (navodno je budžet za Hollywood razmjerno skromnih 30 milijuna dolara), u kojoj su ponovno surađivali Alexander Payne ("Izborni dani", "Nasljednici") i Paul Giamatti (besmisleno mu je navoditi filmove, čak i one u kojima je igrao glavnu ulogu, jer vam to neće ništa značiti, no vidite li mu fotografiju odmah će vam biti jasno o kome je riječ) nakon sjajne "Stranputice", gdje su krstarili po kalifornijskim vinarijama.

Payne se očito vraća u formu nakon slabog prijema "Malog velikog života" (Downsizing) s Mattom Damonom, ovdje nema fantastike, samo takozvane "sitnice koje čine život". Uostalom, protagonist je Paul Hunham (Giamatti), profesor klasičnog obrazovanja na Akademiji Burton, koja je u rangu srednje škole, ali svojim polaznicima osigurava redovne obroke i prenoćište. Paul ju je svojedobno pohađao, prije no što se upisao na Harvard, ali tamo se nije proslavio (ne vlastitom krivnjom), pa je završio na Burtonu. Tu baš nema osobitu reputaciju, dekan mu zamjera što daje loše ocjene učenicima čiji su roditelji donatori Akademije, akademci ga mrze jer im se fućka za antiku i već su se navikli na "jedinice" i "dvojke" iz tog predmeta, no profesor kao da uživa u tome da ga svi preziru. Bliže se blagdani i Paul je odabran da dežura nad polaznicima koji su zadržani po kazni ili im roditelji nisu kod kuće tijekom Božića i Nove godine. On sam ionako nema obitelji, pa da si prekrati vrijeme, poručuje svojim štićenicima da će preko blagdana pohađati njegova predavanja, što njih pak užasava. Nakon nekog vremena, stjecajem okolnosti, ostaje mu samo jedan učenik, neprilagodljivi Angus Tully (debitant Dominic Sessa), on je u zrelim tinejdžerskim godinama i viša ga zanimaju cure negoli škola, ali što se može, svima taji gdje mu je završio otac, a majka je s novim suprugom otišla na medeni mjesec. Tu je i šefica tamošnje blagovaonice, tamnoputa Mary Lamb (DaVine Joy Randolph već je dobila Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu), njezin sin pohađao je Burton, ali je poginuo u Vijetnamu. Spretni Angus uspije nagovoriti profesora Paula i dobroćudnu ali tugujuću Mary da skoknu do obližnjeg Bostona, iako je navodno strogo zabranjeno napuštati Burton u tom razdoblju, no ispada da su pravila izmišljena jedino zato da bi ih se moglo kršiti.

Scenarij je napisao također debitant, David Hemingson, koji je prije toga radio samo za televiziju, no vrlina je njegova teksta u tome što je prožet autobiografskim štihom: kad vam se neka scena učini pomalo nevjerojatnom, budite sigurni da ju je Hemingson izvukao iz svoga životopisa, ukoliko baš ne svoga, onda svoje obitelji. Alexander Payne ima baš dara za priče koje kao da su preuzete iz života, a i glumci su neosporno srasli sa svojim likovima, ponajviše Giamatti, Joy Randolph i mladi Sessa, kojemu ne možete vjerovati da prije toga nikad nije bio pred kamerama, nastupao je samo u školskim predstavama. Film je dobio pet nominacija za Oscara, i to onih najvažnijih (režija, scenarij i tri glavna glumca), da je po pravdi, osvojio bi ih sve, no kad su takve nagrade u pitanju, u igri je previše interesa i ovakve "male" produkcije više služe za to da popune "praznine", nego da ugroze favorite.

Ipak, Oscari katkad priređuju iznenađenja, sjetite se samo šokantnih pobjeda "Zelene knjige" i "CODA"-e, no ne znači da će tako biti i ove godine. Bilo bi dobro da "The Holdovers" ostavi iza sebe "Oppenheimera" ili "Barbie", no time kao da zalazimo u područje fantastike.