Kad je početkom 2000-ih iz Rumunjske prokuljao nezapamćeni val izvrsnih filmova i režisera, Radu Jude se - barem isprva - činio kao samo jedan od njih, kao usputni i ne najvažniji suputnik jednog vibrantnog pokreta. Nitko tada nije mogao pomisliti da će Jude postati najzanimljiviji rumunjski, a možda i europski režiser.
A upravo se to dogodilo. Ljudi koji su tada izgledali kao stjegonoše bukureštanskog čuda u međuvremenu su nastavili s urednim, ali ne izuzetnim karijerama. Jude je, pak, sa svakim filmom narastao. Nije riječ samo o tome da je radio dobre filmove. Jude je radio dobre filmove koji su bili svaki put drukčiji. Koristio se metodom fejk-dokumentarca ("Nije me briga ako ostanemo upamćeni kao barbari", arhivske kompilacije ("Država mrtvih") kombinirao je igrano i dokumentarno, realizam i igrokaz s lutkama, tradicionalni vestern ("Aferim!") i filmski eksperiment. Pritom je iz filma u film otvarao moralno najosjetljivije teme rumunjske nacije i društva: nacionalizam, antisemitizam, uloga lokalnih fašista u 2. svjetskom ratu.
Najsretnija djevojka
Ipak, Judea su više od svega intrigirala proturječja mladog, podivljalog istočnoeuropskog kapitalizma. Već u prvom filmu - "Najsretnija djevojka na svijetu" - odveo nas je na set snimanje reklame za šećerni napitak, i kroz dramsku minijaturu prikazao naličje potrošačkog društva. U svom posljednjem filmu -"Ne očekujte previše od kraja svijeta" - pozabavio se cinizmom europskih investitora u Rumunjskoj. Jude se pretvorio u nešto poput filmskog Bertolta Brechta: igra se i razmontira filmski medij da bi preko njega razmontirao i ekonomiju i ideologiju u kojoj živimo.
Sve to u nekoj mjeri vrijedi i za najnoviji Judeov film prikazan na Berlinskom festivalu. Film nosi naslov "Kontinental ‘25". Spada u jednostavnije Judeove filmove, i možda ne najbolje. Ali, rumunjski se redatelj i ovdje predstavlja kao duhoviti, apsurdni satiričar mladog (pa i nešto starijeg) kapitalizma.
"Kontinental ‘25" zbiva se u Cluju, najvećem i glavnom gradu rumunjske Transilvanije. Riječ je o gradu austrougarskog štiha s lijepom povijesnom jezgrom i velikom mađarskom manjinom koja je do konca 50-ih u gradu bila i većina. Za Rumunje, Cluj predstavlja zapadno, civilizirano lice zemlje, malo kao kod nas Istra. A baš kao i Istra, i Cluj je lijepak za investitore i nekretninske špekulante. Gradi se da se sve puši. A upravo gradnja i nekretnine glavna su tema "Kontinentala ‘25".
Junakinja filma je Orszolya (Eszter Tompa), pravnica i etnička Mađarica koja radi kao ovrhovoditelj za lokalnu administraciju. Jednog jutra Orszolya ima neveseli zadatak. Mora deložirati klošara-skupljača boca koji skvotira u podrumu napuštene zgrade. Zgradu je, naime, kupio investitor koji tu kani graditi butik-hotel. Orszolya dolazi u podrum sa žandarima i svjedocima. Nastoji biti humana. Za klošara je organizirala prihvat u prihvatilištu, dovela kamion da mu prenesu stvari. Daje mu pola sata vremena da se spremi. No, kad se za pola sata vrati nađe užasan prizor: skupljač boca se žicom vezao za radijator i izvršio samoubojstvo davljenjem. Da stvar bude po nju gora, ispostavi se da je preminuli beskućnik bio sportska legenda - bivši balkanski prvak u višeboju.
Bukne skandal. Mediji su puni tronutih nekrologa o sportskoj legendi koja je žalosno svisnula. Iz tekstove šiklja šovinizam: smrt je legende skrivila - "ovrhovoditeljica mađarske narodnosti". Svjetina divlja po internetu, prijeti Orzsolyi smrću, zaziva protjerivanja Mađara... onako, baš kao kad u Hrvatskoj spomenete Pupovca.
Tronuta je
Junakinja filma zaista je tronuta onim što se dogodilo, preispituje je li pogriješila. No, njena moralna kriza ne vodi nikakvoj katarzi holivudskog tipa. Orszolya prije nalikuje nekom Camusovom junaku. Ide na kavu s prijateljicom. Posjećuje majku Mađaricu. Susreće bivšeg studenta s kojim se poseksa u parku. Odlazi kod rumunjskog pravoslavnog svećenika s kojim ima razgovor o krivnji. Ali, ono što bi trebali biti koraci prema samopreispitivanju i katarzi, kod podrugljivca se Judea pretvara u travestiju. Mama Mađarica govori o glupim rumunjskim primitivcima koji su naselili grad pa se zato poseljačio. Hvali Orbana i kćeri govori da se trebala odseliti u Budimpeštu. Rumunjski joj svećenik objašnjava da je bolja nepismena seljanka vjernica nego nobelovac ateist, jer ateist nije čovjek. Jude kompilira najmahnitije izvatke zatucanih prodika, desničarske kolumnistike, šovinističkih viceva i internetskog trolanja i ugrađuje u duge, apsurdno-smiješne dijaloške scene. Pritom je film pun crnohumornih detalja. Rumunjski vozač Wolta na naprtnjači ima nalijepljenu zastavu i natpis "Ja sam Rumunj", da vozači ne bi mislili da je Azijac i oborili ga s bicikle. Junakinja s materom prepričava vic o Rumunjima. "Znate zašto ni jedan Rumunj nije napravio Ratove zvijezda?" pitanje je. Slijedi odgovor: "Rumunji nikad ništa ne rade što se tiče budućnosti."
U svoje filmove Jude rado ugrađuje dokumentarno-opisne sekvence, svojevrsne "liste". U "Baksuzni pornić" je tako umontirao sekvencu sačinjenu od YouTube izvadaka i najgorih rumunjskih narodnih mudrosti. U "Ne očekujte previše od kraja svijeta" 10-minutnu sekvencu sa svim križevima poginulima u prometu nas cesti između Bukurešta i Ploieștija. Ovdje Jude u film ugrađuje dokumentarni "popis" najbizarnijih prizora novog urbanizma u Cluju. A ti nam prizori izgledaju nevjerojatno prepoznatljivo. Kitnjasta nova naselja nezamislive gustoće. Novogradnje jedna drugoj u krilu. Tematski park na rubu grada koji je platila EU. U tom tematskom parku lažni plastični dinosauri koji se miču i riču. Razmetljiva arhitektura, a oko nje prostorni metež. Bageri u dvorištu i neonski natpisi. Kao da Jude hoće reći: evo što smo napravili od grada koji je jednom bio austrougarska bombonijera. Ali - kao da hoće reći i ovo. Klošara koji je skupljao boce nije ubila Orszolya. Ubio ga je kapitalistički urbanizam.
A poput mnogih Judeovih antijunaka, i junakinja Orszolya je samo kotačić sistema. Sistema koji ona sama ne voli nužno. Ali - on je tu i ona ga opslužuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....