Upravo pripremam jednu seriju, vani... Redovito škicnem "Sjenice" da vidim kako su se uklopile novi kolege, Marko Petrić i Antonio Agostini, poneki put ne stignem jer imam čvenk s "Medejom" u Gavelli ili sam u predstavi “Hotel Zagorje”, ili se pak nađem s "krivim Billyjem". Štrebam tekst za potrage, zabune, pobune, odnosno za jednu slatku malu rolu u produkciji Hrvatske televizije.
Ali cijelo vrijeme me muči što nisam rekao sve u RTL-ovoj seriji po turskoj licenci, što nigdje nema mojeg oproštajnog pisma. Pokušat ću sada otvoriti dušu gledateljima RTL-a, serijala "Sjene prošlosti". Obratio sam se, naime, damama, urednicama Studija Maji i Ivani, njima jedino vjerujem, jer mislim da me čuveni gospon Piko Bodljić ovaj put ne bi razumio, šmrc.
Dakle, poštovani čitatelji, bilo je to petog veljače 2025., dočekani rukometaši, Thompson je otpjevao svoje, a navečer kreće 100. epizoda "Sjena prošlosti". Inače sam mišljenja da bilo koji proizvod koji treba uspjeti mora u sebi sadržavati pojam - sjene! Iz iskustva to govorim, naravno, ciljam na "Senke nad Balkanom", a sada "Sjene prošlosti", čak to zvuči kao da su u nekakvom rodu... Naime, večer je počela obećavajuće, ali što je termin prikazivanja bio bliži nervoza je bujala. I hop-hop, negdje oko 21.20 leži Đole kod bazena. Sve super, čak sam i ja zadovoljan odrađenim i voice-overom u seriji, jer ima puno i onih koji su sumnjali u moj govorni aparat. Ali ja dolje, ležim, kraj je za mene, nokaut, nema više vremena, jaooo, nisam mogao ni vjerovati da je gotovo, da sam gotov. Prošlo je neko vrijeme i, evo, javno priznajem da mi nedostaju moje "Sjene".
Navikne se čovjek na taj cijeli tempo, koji zna biti jako naporan i iscrpljujući, ali tu su i ti divni i dragi ljudi koji se krenu nizati od samog ulaska u studio pa sve do samoga seta. To mi se već događalo, da postanem dio obitelji, jer to vrijeme koje provodimo skupa ostaje za cijeli život! Hvala svima, znaju oni, za svaki trenutak gnjavaže koju sam im priuštio. Kako je ovo ipak "ženska" serija, glavna četiri lika su dame, je li, moram izdvojiti svaku ponaosob. Jako lijep i kvalitetan rad i odnos sam doživio s kolegicom Jelenom Perčin, praktički se znamo ohoho godina, ali smo, evo, prvi put konkretno surađivali i ja sam oduševljen, a što tek mogu reći za moju Marinu Fernandez, moju Olgu, potpuno otkriće je za mene i to u svakom pogledu.Hvala vam, cure drage, najdivnije. A dečki moji, Matija, Jasmin, Janko, pa Andrej s kojim nisam imao niti jednu scenu, ali ljubav traje još iz Frankopanske, iz Dramskog kazališta Gavelle. Tu su i Tena, Anja i svi ostali, moja Nada Gaćešić Livaković, ljubav iz "Vile Marije". Hvala šminki, Heleni, frizuri, Perici, curama iz kostima, ma svima hvala. Hvala i Turcima na sjajnom predlošku i originalnoj verziji, ipak oni to bolje rade, mislim pišu, Goranu Rukavini bez kojega ovog produkta ne bi niti bilo, produkciji, naravno, koja je napravila sjajan cast. Bilo nam je divno, smiješno, tužno, malo smo gunđali, bilo je i iskrica žestokih, radnih, sve u svemu, Eduard Barić je otišao...Bilo je to jedno izvanredno iskustvo. Nadam se da ste uživali u mojem voice-overu. I što sad? Ha, ništa, čekam i ja da vidim tko je kriv za moj odlazak i kako će to platiti, mučki su me odradili, ali sve se vraća, sve se plaća!
Srdačno, vaš profesor književnosti
Eduard Barić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....