SNIMLJEN 1946.

VELIKA FILMSKA TAJNA BIVŠE SFRJ Prvi partizanski film snimili su Rusi na slapovima Krke!

‘U planinama Jugoslavije’ dovršen je 1946., a večeras se prvi put prikazuje na televiziji, na Trećem programu HTV-a u 20.30

Desetljećima smo smatrali da je “Slavica” Vjekoslava Afrića, premijerno prikazana 1947., bila kamen temeljac jugoslavenskog cjelovečernjeg filma, no film “U planinama Jugoslavije”, koji će večeras biti prikazan na HRT-u 3 u sklopu emisije “Posebni dodaci”, pokazuje da to baš nije istina.

Ponajprije, snimljen je godinu dana ranije kao sovjetsko-jugoslavenska koprodukcija i prvi je uspostavio narativni model koji će oponašati ne samo “Slavica” nego i “Živjeće ovaj narod” Nikole Popovića, koji se formalno vodi kao prvi hrvatski poratni film.

Tajna Informbiroa

Među njima, međutim, postoji bitna razlika: “U planinama Jugoslavije” visoko je dotjeran profesionalni filmski proizvod, dok su spomenuti jugoslavenski filmovi često na rubu amaterizma. Zašto ga ranije nismo vidjeli? Zato što je 1948., nakon Rezolucije Informbiroa, povučen iz distribucije ne samo u Jugoslaviji nego i u Sovjetskom Savezu, i otad su za njega znali samo filmski specijalisti. Današnje emitiranje na HRT-u ujedno je i premijera u regiji. Godine 1944., nakon što je Crvena armija ušla u Beograd, odmah je počela tijesna kulturna suradnja Sovjetskog Saveza i partizanskih vlasti. Za razliku od Zagreba, koji je za NDH dobio kompaktnu kinematografiju, u Beogradu je u tom razdoblju jedini film, “Nevinost bez zaštite” iz 1942., snimio filmski amater i akrobat Dragoljub Aleksić. Sovjetski su pokrovitelji tu bili na usluzi, Leonid Varlamov napravio je dokumentarni film “Jugoslavija”, a predloženo je snimanje igranog filma o partizanskoj borbi koji se isprva trebao zvati “Uragan nad Balkanom”.

Seljačka revolucija

Za redatelja je odabran Abram Room, čuveno ime, jer je u razdoblju nijemog filma zablistao radikalnom dramom o ljubavnom trokutu “Treća Meščanska”, nakon kontroverznog filma “Strogi mladić” iz 1935. oduzeta su mu sva priznanja i počasti, da bi se 1944. vratio u milost ratnom dramom “Invazija”, ovjenčanom Staljinovom nagradom. Scenarist Giorgi Mdivani također je bio ugledan filmaš, prvak gruzijske kinematografije, no najčuveniji član ekipe bio je Eduard Tisse, direktor fotografije na svim ostvarenjima Sergeja Ejzenštejna. Iako je glavnu ulogu, bosanskog seljaka Slavka Babića koji diže revoluciju, igrao Nikolaj Mordvinov, prava zvijezda bio je Ivan Bersenjev u ulozi Tita. S potonjim je proveo puno vremena, proučavao njegove geste, i postao preteča Richarda Burtona.

Trzavice u ekipi

Sovjetski gosti snimali su film devet mjeseci, povezali ugodno s korisnim jer su odabrali lokacije kao što su Opatija, Dubrovnik i slapovi Krke, pritom se dobro i proveli, ali su upriličili i neformalnu školu budućim jugoslavenskim filmašima: Vjeko Afrić u filmu je bio ne samo asistent režije nego je igrao i dvije uloge, između ostalih i vođu četnika Dražu Mihailovića, Nikola Popović jedini je bio naveden na špici kao pomoćnik režije, ali tu su se motali i Radoš Novaković, Žorž Skrigin i drugi.

Nekima je bilo čudno što Room i Tisse katkad snime samo jedan kadar dnevno, međutim, tako im se prohtjelo. Pri kraju snimanja trzavice između sovjetskog i jugoslavenskog dijela ekipe, ali i političkih rukovodstava dviju zemalja, bile su sve veće, gosti su pobrali realizirani materijal i dovršili ga u Moskvi, dok je na špici bio samo “logo” Mosfiljma, dakle, ništa od navodne koprodukcije. U Sovjetskom Savezu bio je u distribuciji već u jesen 1946., no u nas je stigao tek narednog proljeća i bio dosta hladno primljen. Partizani govore ruski?

Taman posla. Mjesec dana kasnije počelo je prikazivanje “Slavice”, koja je postigla golem uspjeh: tvrdo, trapavo, ali je naše! Poslije su zaredale i optužbe o špijunaži na setu filma “U planinama Jugoslavije”, ali o tome drugom prigodom. Roomov partizanski spektakl vizualno je fascinantan rad, u njemu je prvi put srušen most na Neretvi, puno prije Bulajićeve “Bitke na Neretvi”, scenaristički je krhak, no u njemu ima i intrigantnih situacija. Kako je film brzo postao nepoželjan, tek sada smo dobili kariku koja je nedostajala u procesu stasanja jugoslavenske kinematografije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 09:13