DANI HRVATSKOG FILMA

Velika gužva u kinematografiji - 111 filmova raznih formata u konkurenciji

 Ranko Šuvar/CROPIX

U vremenima krize i besparice zvuči gotovo morbidno, ali na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma, koji počinju danas u zagrebačkom Studentskom centru, igrat će čak 111 filmova u konkurenciji. Taj podatak zvuči još nestvarnije kad se zna da je selekcijska komisija tih stotinu i kusur odabrala među - više od tristo filmova!

Ove vrtoglave brojke nisu, naravno, posljedica kulturnjačkog bogatstva ni izdašnog rasipanja, nego gole, jednostavne činjenice da se film demokratizirao, a tehnologija postala dostupna. Kada već u Puli imamo slučaj da je gotovo pola dugometražnih filmova nastalo djelomice izvan sustava, ne treba se čuditi da u manjim formama poput kratkog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma vlada ovolika gužva.

Mladi autori

Ovogodišnji Dani - program kojih su selektirali Dean Šoša, Bruno Kragić i Ana Hušman - sastoje se po tradiciji od sedam konkurencija: kratkih igranih, dokumentarnih, animiranih, eksperimentalnih i namjenskih filmova te videospotova.

Nakon što je u nekoliko posljednjih godina hrvatska animacija doživjela mini bum, ovogodišnji DHF donosi čak 20 animiranih naslova, među kojima i “Ja već znam što čujem” Darka Masneca - proglašen najboljim domaćim animiranim fimom na Danima hrvatske animacije - te omnibus “Soba” u bugarskoj produkciji, u kojem sudjeluje i možda najtraženiji aktualni domaći animator, Veljko Popović.

U igranoj konkurenciji selektirana su 22 naslova, a najzanimljivije će biti vidjeti nove, dulje i (nadamo se, još bolje) filmove nekih od mladih autora i autorica koji su nas impresionirali kratkim filmovima u posljednje dvije godine. To ponajprije važi za Sonju Tarokić (“Ja sam svoj život posložila”), Hanu Jušić (“Mušice, krpelji i pčele”), Petra Oreškovića (“Rođendan”). U igranoj konkurenciji debitiraju i neki dosad zapaženi dokumentaristi poput Nikole Strašeka, a od iskusnijih režisera kratki film donosi Lukas Nola (“Svi uvjeti za priču”).

Malo dokumentaraca

Dokumentarni program obično je na DHF-u najopsežniji, no ove godine očito je selektiran oštrije pa se u njemu našlo iznenađujuće malo - samo 17 filmova. Samo koji tjedan nakon Zagreb Doxa, program se na prvi pogled doima pomalo reprizno, a udarni naslovi su dokumentarci već prikazani na zagrebačkim festivalima. Dominiraju oni o politici i rodnim temama, poput “Blokade” Igora Bezinovića, “Zemlje znanja” Saše Bana, “Nije ti život pjesma Havaja” Dane Budisavljević.

Dani Hrvatskog filma posljednjih godina pomalo su postali neželjeno siroče hrvatskog sustava festivala. Animatori su pokrenuli svoj festival, dokumentaristi se okrenuli Doxu, u konkurenciji kratkih filmova prestižnije je ući u selekciju “Kockica”, a tvorci reklama imaju svoje smotre i nagrade.

U tim okolnostima, DHF se bori za svoj identitet i smisao opstanka, u čemu može uspjeti samo ako ima zanimljivih premijera. Ovog tjedna saznat ćemo koliko je u tome uspio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 12:31