ZAGREBDOX

VELIKI PEČAT ZA NAJBOLJI DOKUMENTARAC Utješna nagrada za film kojem je izmaknuo Oscar

Sjajan dokumentarac ‘O ljudima i ratu’ ostao je bez priznanja

“Virunga” nije dobila Oscara, što je bilo očekivano, jer je “Citizenfour” ipak bio previše jak konkurent, ali je zato dobila Veliki pečat ZagrebDoxa za najbolji dokumentarac.

Je li ishod mogao biti i drukčiji? Po svoj prilici, no žiri u kojem je bio i naš Vinko Brešan presudio je da je to bio najbolji film u međunarodnoj konkurenciji. “Virunga” dojmljivo spaja aktivizam - protagonisti se bore za očuvanje nacionalnog parka u Istočnom Kongu u kojem je britanska kompanija SOCO upravo dobila koncesiju za crpljenje nafte - i dokumentarizam, uz efektno snimljene pejzaže ima i nešto malo skrivene kamere, a velik je adut to što se redatelj Orlando von Einsiedel (to mu je cjelovečernji prvijenac) zatekao ondje u jeku najžešćih okršaja čuvara parka, korumpiranog sustava i paravojnih trupa koje plaćaju strani kapitalisti.

Jedan od producenata je kompanija Appian Way Leonarda DiCapria, koja u pravilu podržava ovakva ekološki svjesna ostvarenja.

Dva posebna priznanja dobili su finski “Vrtni ljubavnici” redateljice Virpi Suutari, humorni dokumentarac o bračnim parovima koji uređuju vrtove oko svojih kuća te dansko-poljski “Bolji život” Hanne Polak.

Potonji je dobio i posebno priznanje žirija na najvažnijem festivalu dokumentarnog filma, amsterdamskom IDFA, potpuno zasluženo jer je redateljica 14 godina pratila svoju junakinju, Ruskinju koja je svojedobno živjela na najvećem odlagalištu smeća u Europi preko puta Moskve. Pa dok je “Odrastanje” Richarda Linklatera fenomen u igranom filmu jer se snimao 12 godina, kod dokumentarista je to normalna stvar, nema izuzetnog ostvarenja ako njegov redatelj nije uložio dobar dio svog života u njegov nastanak. Bez priznanja je ostao sjajan francusko-švicarski film “O ljudima i ratu”, pobjednik lanjskog IDFA, o liječenju bivših američkih vojnika oboljelih od PTSP-a, koji je Laurent Bécue Renard snimao 5 godina.

Pa dok je žiri u međunarodnoj konkurenciji preferirao poticajne filmove, njihovi kolege koji su odlučivali o ostvarenjima iz regije nagradili su mračnu “Kainovu djecu” Marcella Geröa, dokumentarac o ljudima koji su bili osuđeni za ubojstvo bližnjih, ali su i nakon odslužene kazne ostali u zapećku života. I ovaj je film dugo nastajao, jedan od producenata mu je mađarski HBO, pa kad ga zapazite u svojoj kabelskoj ponudi, obavezno ga pogledajte: depresivno, ali impresivno.

Jedini hrvatski film koji je izborio neko priznanje “Veruda - film o Bojanu” Igora Bezinovića, no kad se portret mladog delinkventa usporedi s “Kainovom djecom”, uviđate da u nas ni kriminal nije tako ozbiljna stvar. Festival je inače bio odlično organiziran, sa selekcijom koja je superiorna u odnosu na ponudu drugih hrvatskih festivala.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 07:43