FONOTEKA Hoće li sada Stojedinica puštati uvijek istih 400 do 500 pjesama?

Njemački vlasnik Radija 101, poduzetnik Thomas Alexander Thimme, odlučio je rasprodati fonoteku kultne zagrebačke radiopostaje, konkretno 11.000 CD naslova. Oni su krajem prošlog tjedna stigli u second-hand CD/LP shop Freebird u Tratinskoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci, a od ponedjeljka su u prodaji. Formalno, jedan od razloga je prostor koji je fonoteka zauzimala, a koji, navodno, Radio mora vratiti Gradu.

Veći dio spomenute CD fonoteke Radija 101 - potvrđuje njegov glazbeni urednika Daniel Berdais - posljednjih godina je “digitaliziran”, odnosno “prebačen” u kompjutersku fonoteku pa “program u tom smislu ne bi trebao trpjeti posljedice” i s time se čak i nije teško složiti.

Emotivna vrijednost

Čovjeku dođe žao CD-ova, no u doba streaminga i downloada, kada se glazba na radijskim postajama ionako uglavnom emitira iz kompjutorskih programa, fonoteka sačinjena od CD i LP naslova, ako je ranije digitalizirana i prebačena na hard diskove, nije presudna za kvalitetan program. Osobno, više mi je žao LP naslova iz fonoteke Radija 101 koji su već ranije “dobili noge”, nego CD fonoteke Radija 101 koja ionako nije bačena na otpad. Ona će samo promijeniti vlasnike, no šteta je što Grad Zagreb, kad je već nalegao na povrat prostora u kojem je ista bila smještena, nije ponudio njezin otkup i uvrštenje u zbirku Knjižnica grada Zagreba pa da bude dostupna na besplatno korištenje njezinih članova.

Ipak, “rasprodaja” godinama mukotrpno prikupljane zbirke CD-a iz “zaliha” Radija 101, uz odbacivanje “emotivne vrijednosti” kolekcije ima dodatni značaj, ne samo za “Gospodara svih valova” nego i ukupnu “zvučnu sliku” hrvatskog radijskog etera. Pouzdan je to znak vremena - “Sign Of The Times”, zapjevao bi Prince, jedan od junaka rasprodane fonoteke Radija 101 - u kojem za radijske programe više nije bitna nekadašnja “širina” nego famozno “formatiranje programa”. Premda glazbenim urednicima Radija 101 spomenuta CD fonoteka neće biti više fizički dostupna, ali hoće “pritiskom na tipku kompjutera” pa u tom smislu velike štete ne bi trebalo biti, ipak se naslućuje nakana njemačkog vlasnika da i Radio 101 “formatira” po uzoru na niz drugih, inozemnih i domaćih, radiopostaja, možda i onu berlinsku Power Radio koju Thimme posjeduje.

Nalog odozgo

Naime, u jagmi za oglašivačima, radijske postaje pokušavaju “formatiranjem” što preciznije naciljati željenu publiku. U pravilu to se čini odabriom 400-500 pjesama koje se po “nalogu ozdozgo”, odnosno naputku vlasnika i, najčešće, njegovog glavnog glazbenog urednika, bjesomučno vrte u programu određene radio postaje cijeloga tjedna dok slušatelju “ne prokrvare uši”, ako istu radijsku postaju sluša duže od famoznih “40 minuta dnevno”. Narednog tjedna s takve playliste izbaci se 40-50 jednih, a ubaci 40-50 drugih “potencijalnih hitova” i to je to, što se tiče glazbe. Dodajte nekoliko, po istome naputku, nasmijanih voditelja čiji vas konstantni smijeh može baciti samo u depresiju te vijesti iz Media Servisa i to se danas zove radio kojeg “prosječni slušatelj” dnevno, ionako, sluša “samo 40 minuta”. Međutim, takva strategija dovodi do situacije koju je Siniša Švec, nekoć jedan od najprepoznatljivijih glasova i glazbenih urednika Radija 101, u izdanju hrvatskog Rolling Stonea od prosinca 2013. godine opisao ovako: “Ovo što se danas vrti u eteru je lobotomizirana pop glazba za djecu, a što je najbolje, mlađarija uopće ne sluša radio”. Čak i da je Švec u krivu, jer klinci možda ipak slušaju radio, posve je u pravu kad kaže do čega dovodi takvo “formatiranje” radijskih programa. Slušate li određenu postaju duže od famoznih “40 minuta”, definitivno ćete biti lobotomizirani.

Slična receptura

No, ni to ne bi bio problem kad gotovo sve privatne radijske postaje u Hrvatskoj ne bi bile formatirane po sličnoj recepturi. Najčešće je to špranca koje se drži popularni zagrebački radio Antena, osmišljena prema načelu srodnih “antenaških” postaja u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i drugim europskim državama. Red recentnih pop, R&B i dance hitova, red “goldiesa” iz 80-ih i nema majci iskakanja iz sheme. Druga špranca je ona koju favorizira Narodni radio. Tamo je majka glazbe domaća estrada. Glazbeni urednici Radija 101 još uvijek pružaju otpor takvoj shemi, no pitanje je dokle jer pritisak njemačkog vlasnika da “antenizira” Radio 101 navodno je sve jači, a slušatelj, kad se vrti lijevo-desno po radijskoj skali, kao da se ne miče s mjesta. Gotovo je pa nemoguće razlikovati Antenu, Plavi, Otvoreni, Enter i druge radijske postaje, a takvu “formatizaciju” podržavaju i diskografi jer im je lakše veći profit ostvariti na manjem broju pjesama nego širenjem spektra izvođača.

Nekoć, radio je slušateljima otkrivao glazbene svjetove i pomicao granice. Danas je nažalost radio samo mašina za šopanje slušatelja “glazbenim šrotom” i “obaveznim veseljem”.