ŠOK NA GLAZBENOJ SCENI

Babogredac: Akija su svi voljeli, a to se ne viđa često...Kako će Valjak dalje?; Pađen: On je otpjevao soundtrack života

Husein Hasanefendić Hus i Aki Rahimovski, snimljeni 2000. godine

 Goran Mehkek/cropix
"Za Parni valjak je vrijedilo samo jedno pravilo - bez Akija on ne može dalje. I sada su imali hrpu najavljenih koncerata, turneju. Može li se išta više raditi bez njega?"

Glazbenu scenu snažno je potresla vijest o iznenadnoj smrti pjevača Parnog valjka Akija Rahimovskog, koji je u subotu u dobi od 66 godina preminuo u Novom Mestu.

- Tužna je i neočekivana ova vijest. Prijatelji smo od prvih Akijevih dana u Zagrebu. Bio je predivna osoba, kao i veliki rock pjevač. Parni je valjak nezamisliv bez njegova glasa, šarma, kretanja na pozornici. Osim toga, bio je voljena osoba. Kada ste u javnom poslu, ne vole vas svi, ljudi se često polariziraju, nešto zamjeraju... Akiju nisu. Svatko ga je volio, rekao nam je dugogodišnji direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac.

- Bio je miran i samozatajan. I uvjerljiv. Sinergija između njega i Husa bila je na svjetskom nivou. Razumjeli su se u svim fazama stvaralaštva, od samih početaka. I u onim ranim, nezrelim periodima, i kad su malo prestali raditi... No za Parni valjak je vrijedilo samo jedno pravilo - bez Akija on ne može dalje.

I sada su imali hrpu najavljenih koncerata, turneju. Može li se išta više raditi bez njega?, pita se Babogredac.

- Nevjerojatno je koliko su ljudi, iako Aki nije bio autor pjesama, vjerovali u ono što on izvodi, napominje.

- Sjećam se i najranijih dana Parnog valjka. Aki je zapravo bio došao u Zagreb da pjeva u Grupi 220, no onda su na inicijativu tadašnjeg menadžera Mihaljeka osnovali Parni valjak. Prvih nekoliko godina su bili boogie bend, stilski su se tražili, no nevjerojatno je kolika je bila kvaliteta tog benda od samoga početka. Sve je moralo biti perfektno odsvirano i otpjevano. Jedan su od rijetkih bendova koji su zvučali kao ploča, prisjetio se Babogredac.

- On i Hus su bili konstante koje su nosile tu veliku karijeru. U retrospektivi njihova rada, imali su nevjerojatan broj evergreena. U tome je veličina tog tandema, da ljudi imaju osjećaj kao da njihove pjesme postoje već sto godina. Isto tako, imali su rijetku univerzalnost. Bili su zagrebački i hrvatski bend, ali su svuda bili primljeni na pravi način. U Srbiji su prije desetak godina otvorili koncert sa 'Zagreb ima isti pozivni'. Ljudi su bili oduševljeni. Pjesme su im bile životne, s rijetkom toplinom i šarmom.

Aki je izgledom, stavom i glasom bio sinonim za rock pjevača. Njegov nas odlazak sve treba podsjetiti da trebamo cijeniti jedni druge dok smo tu. Eto što je život - bljesak dolaska i odlaska, zaključio je Želimir Babogredac.

Pađen: Pjesme koje je Aki otpjevao ljudima su soundtrack života

Kristina Tina Kresnik, pjevačica i prateći vokal koja još od 1995. nastupa s Parnim valjkom, kroz suze nam je rekla da ne može govoriti, da je izvan sebe od šoka.

Rekla je da će joj trebati vremena da sabere misli i bude u stanju bilo što reći.

Glazbenik Jurica Pađen, koji je bio član originalne postave Valjka za Jutarnji kaže:

- Što reći... Šokiran sam i tužan, svi smo šokirani i tužni. Akijev odlazak veliki je gubitak za našu glazbenu scenu. Mi smo se poznavali još od rane mladosti, od svojih dvadesetih i puno smo toga prošli zajedno. Bilo smo uvijek u prijateljskim odnosima. Nije lako suočiti s njegovim odlaskom. Aki je svojim glasom mnogima obilježio vrijeme, ljudima su pjesme koje je on pjevao jedan od soundtrackova života, rekao nam je Pađen.

Boić: Sreli smo se u četvrtak...

O Akiju je za Jutarnji progovorio i glazbenik Fedor Boić.

- Kada sam čuo da je Aki preminuo mislio sam da je to neka grozna šala, laž. Jer, sreo si ga u četvrtak u Zagrebu i pričao s njim. Bio je dobro raspoložen, nasmijan, veseo. Pričali smo o njegovim leđima, rekao je da je sve OK, da je dobro, da je došao u Zagreb obaviti nešto. Nismo dugo pričali, žurio je dalje. I onda... Akija znam kako bi se reklo, oduvijek. On je sigurno bio najveći majstor pozornice kod nas, fantastično je komunicirao je s publikom, na koncertima je nosio je cijeli bend. Nije bilo boljeg frontmana na pozornici od njega. Gledao sam ga u Areni, prije par godina, radili su unplugged koncert i to je bilo doista na svjetskom nivou. A pritom Aki nije imao 30 godina i ludovao po sceni, nego je to radio gospodski. I naravno imao je taj svoj posebni glas. Bio je veliki pjevač i veliki majstor. Bio je i dobar čovjek, uvijek nasmijan i po tome ću ga pamtiti, kazao nam je Boić. (Đenada Kučković)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:44