Crtice i zgode iz jednog veličanstvenog života

Tko god je barem jednom imao prigodu za “stammtischem” u B.P. Clubu slušati Boška Petrovića kako prepričava anegdote iz svojih putešestvija i prijateljavanja s velikanima svjetske jazz scene, mogao je steći neposredan uvid kako je veliku karijeru ostvario i kakav je buran život proživio naš “ambasador jazza” koji je svojim autorskim, glazbenim, ali i promoterskim dosezima modernizirao, obogatio i zadužio hrvatsku kulturu.

Topla preporuka

Ako već niste imali prigodu da barem jednom uživate u tom živopisnom Boškovom prepričavanju zgoda iz povijesti jazza - u koji je hrabro ušao kao osnivač Zagreb Jazz Kvarteta - toplo vam preporučam da posegnete za njegovom autobiografijom.

Najljepši život

“Život kao jam session” nema linearnu strukturu kao što to ima većina autobiografija i biografija velikih glazbenika - to je vjerojatno i posljedica iznenadne Boškove smrti - nego strukturu jam sessiona ili zbirke autobiografskih crtica, koncertnih, barskih i putešestvijskih zgoda i nezgoda iz jednog impresivnog i za moj ukus možda najljepšeg života što ga je netko s ovih prostora uspio proživjeti. Nije “Život kao jam session” bez mana. Bilo bi funkcionalnije da je Davor Hrvoj materijal koji je uspio prikupiti u brojim razgovorima, unatoč Boškovoj iznenadnoj smrti, pokušao ustrojiti linearno koliko god je to bilo moguće pa onda za kraj ostaviti ona Boškova promišljanja - o Hrvatskom jazz saboru, Grožnjanu, Europskoj jazz mreži i slična. Mogao je Hrvoj, na temelju snimljenih razgovora, ispisati i svoju biografiju Boška Petrovića, povezati ono što mu je Boško ispričao i začiniti je brojnim citatima, ne samo Boškovim nego i nekih njegovih živućih kolega i prijatelja, pa i oponenata.

Unatoč tomu, sugestivnost Boškovog “storytellinga” nije ni u ovakvoj, pomalo razbarušenoj, ali s obzirom na okolnosti možda najrealnijoj koncepciji, izgubila na životnosti i duhu. Prvenstveno zahvaljući Boškovom talentu za pričanje doživljaja i Hrvojevom kroničarskom žaru.

Oni koji su imali sreću slušati Boškov “storytelling”, dok budu čitali ove doživljaje, anegdote i njegova promišljanja o jazzu, umjetnosti i životu - od odrastanja do gotovo posljednje rečenice koju je izgovorio u životu - lako će u sjećanje dozvati njegov glas, način govora, gestikulacije, pogled i Boškovu osebujnu narav kojom je stjecao brojne poklonike, ali i pokojeg neprijatelja.

Zabava i učenje

Oni koji ga nisu poznavali, sjajno će se zabaviti ali i naučiti mnogo o jazzu jer ni u “Životu kao jam sessionu” Boško nije mogao sakriti urođenu narav pedagoga i mentora. O životu i jazzu od Boška ćemo, kako ispada, učiti i nakon njegove smrti, ali nema šanse da vam prepričam ijednu zgodu iz ove knjige. Boško je to učinio uz diktafon Davora Hrvoja, a vi izvolite kupiti ili posuditi “Život kao jam session” i njime obogatite svoj život.