Djelo legendi psihodelije o odrastanju uz drogu i motorističku bandu

Opus sastava The Flaming Lips, od bučnog i nadrogiranog psych-punk klupka s trećeg i prijelomnog "In A Priest Driven Ambulance" iz 1990. godine do zasljepljujuće blještave rock i pop psihodelije s nedavno objavljenog "American Head", jedan je od kvantitativno najopsežnijih s barem pet-šest fantastičnih albuma koji se po svemu mogu mjeriti s remek-djelima psihodeličnog rocka The Beatlesa, The Byrdsa, The Beach Boysa, The Grateful Deada, The Jefferson Airplanea, ranih Pink Floyda i nekolicine drugih.

U tom ovećem opusu The Flaming Lipsa našlo se mjesta i za "čudne" prerade cijelih albuma "Dark Side Of The Moon" Pink Floyda, "Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band" The Beatlesa i "In The Court Of The Crimson King" King Crimsona te brojne suradnje s glazbenicima u rasponu od Nicka Cavea, Henrya Rollinsa i Micka Jonesa preko Mobyja, Jima Jamesa i Tame Impale do Miley Cyrus, Ke$he i dua Tegan And Sara.

Bizarni siže

Ako su takvi "izleti" za poklonike The Beatlesa, Pink Floyda, King Crimsona pa i neke fanove The Flaming Lipsa bili ipak malo "too much", albumima "Transmissions From The Satellite Heart" (1993) i "Clouds Taste Metallic" (1995), a naročito s "The Soft Bulletin" (1999) i "Yoshimi Battles The Pink Robots" (2002), taj sastav iz Oklahoma Cityja postao je jedan od najutjecajnijih i najvažnijih u dugoj povijesti psihodelične glazbe koja se pokazala jednim od najvitalnijih, najizdržljivijih i za brojne mijene najzahvalnijim odjeljkom rock glazbe. I ne samo nje jer psihodelična glazba mnogo je širi pojam pa se već niz godina pomalja u popu, houseu, technu, trip-hopu i drugim glazbenim žanrovima.

I u posljednjih petnaest godina uživao sam u novim i novim albumima tih nekadašnjih džankija koji su u Oklahoma Cityju dobili i svoju ulicu, nalazeći u njima zanimljivijeg "štofa" u odnosu na albume razvikanijeg, precijenjenog i popularnijeg Radioheada, ali ni u jednom od njih koliko sada u pjesmama s "American Heada". Posrijedi je ponovo konceptualni album, no ovaj put utemeljen u odrastanju Waynea Coynea tijekom 70-ih uz stariju braću koji su u to vrijeme sa svojom motorističkom bandom dilali drogu po Oklahoma Cityju i Tulsi.

Coyne je iz tih autobiografskih detalja izmaštao priču prema kojoj su njegova braća tripove dostavljali i Tomu Pettyju koji nakon kratkog boravka u Oklahomi s bendom Mudcrutch odlazi u Los Angeles da bi tamo postao velika zvijezda. Ideja kojom se bavi Wayne je što bi bilo da je Petty, navučen na "robu" Wayneove starije braće, zapeo u Oklahomi. Iz tako "bizarnog" sižea The Flaming Lips stižu do sonično prekrasnog albuma koji zvuči kao da su se svi nagutali LSD-a i buljili u suton dok se sunce rasprskavalo u milijune boja.

Pa onda viđeno uspjeli ozvučiti, odsvirati i pretočiti u album astralno predivnih melodija, a koji zvuči kao da Neil Young s Beatlesima ili Beach Boysima ili Byrdsima izvodi ono najbolje što Pink Floyd nisu nikada uspjeli stvoriti.

Crtice iz života

Gošća u pjesmi "God And The Policeman" je mlađahna country-pop diva Kacey Musgraves, a priča koju je iskonstruirao Coyne kroz pjesme može se tumačiti i poput upozorenja o tome kako droge mogu otvoriti "vrata percepcije", ali i trajno uništiti nečiji talent i svrhu postojanja bacanjem u okove ovisnosti.

Kad u takvu priču uplete autobiografske crtice poput one kad je prije osnutka The Flaming Lipsa zamalo poginuo radeći za fritezom jednog fast food restorana u koji je banuo naoružani pljačkaš, Wayne se vraća onome što čini najbolje. Oslikavanju tanušne granice između uspjeha i neuspjeha, sreće i nesreće, kreativnosti i ovisnosti, dobre i loše sudbine, života i smrti, čovjeka i Boga te zaleđivanju prijelomnog trenutka, često ne dužeg od sekunde, minute ili sata u kojem nečiji životni put može krenuti ili ka vrhu ili ka dnu.

Takva pitanja Coyne je i prije znao postavljati, no dok je u nekim konceptima katkad ostao maglovit, "American Head" je tečna "zbirka priča" o mladosti i ludosti iz vizure iskusne i atipične rock zvijezde u pratnji elegantne i divne glazbe, jednostavna i fragilna u srži, a raskošne i magične u izvedbi. Posrijedi je jedan od najljepših albuma o svezi narkotika i glazbe te esencijalno djelo psihodelične (rock) glazbe, nastalo pedeset godina nakon što se smatralo da je taj žanr izdahnuo s hipijevskim idealima.