Kad je Nenad Rizvanović 2018. objavio pjesničku zbirku "Valceri iz Translajtanije" bilo je to svojevrsno iznenađenje. Istina, Nenad je već odavno bio afirmirani, ali prozni pisac, s nekoliko nanizanih naslova, no bez poezije. Pokazalo se, međutim, da je on te svoje pjesme i te kako pisao, a Ahmedu Buriću su se toliko dopale da ih je kao urednik objavio u sarajevskom Buybooku.
"Ahmedu su moje pjesme pomogle da ozbiljno počne pisati muziku, da shvati da je darovit kompozitor", kaže Nenad. S Damirom Imamovićem Burić je potom napravio album "Sin pustinje", na kojem je radio aranžmane, no na Nenadove stihove je sâm napisao muziku i tako je nastao nedavno izašli, sjajan album "Valceri iz Translajtanije" koje je objavio Dallas Records.
"To kako sad Valceri zvuče na ovom albumu ima možda više veze s mojim muzičkim ukusom nego s Ahmedovim, ali ima sigurno i s njegovim jer je on uvijek volio mađarsku i rumunjsku romsku glazbu, on je baš volio Lajka Feliksa, Toma Waitsa, Marca Ribota i Rya Coodera. S druge strane, jedino sam ja iz tog njegovog čitavog Tanslajt orkestra iz Slavonije, Panonije, Translantanije, jedino ja imam to neko stvarno životno iskustvo. Ja Tarrov film "Sotonski tango", kaže Nenad, "gledam gotovo kao direktan prijenos svog odrastanja. Mnogo toga se na ovoj ploči na suptilan i pravilan način ispreplelo i upotpunilo."
Prije nekoliko dana Nenadovu drugu knjigu poezije, "Gravitacija", objavila je nakladnička kuća "Vuković & Runjić". "I tri pjesme iz ove zbirke pojavile su se prvo na ploči "Valceri iz Translajtanije", tako da i zbirku "Gravitacija" smatram organskim dijelom čitavog tog našeg zajedničkog projekta", kaže Nenad. Sada piše roman "Avanture ročnika Lava" koji na jesen izdaje "Naklada Ljevak". "To je nešto slično, ali i drukčije, u suštini ponovo neki novi translajtanijski blues, ali drugim sredstvima. Ponovo je glavni lik grad Osijek, u, vjerujem, najosječkijem romanu ikada napisanom."
Komentari
0