PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

INMUSIC FESTIVAL Bombino zasjenio The Black Keys

 Neja Markičević /Cropix
Deveti INmusic u utorak posjetilo više od 25.000 ljudi. Moglo se nazrijeti da su The Black Keys sjajan bend, ali to se nije moglo adekvatno čuti

Deveti po redu INmusic Festival, nazočivši službenom otvaranju, napokon je “blagoslovio” i Milan Bandić. Čast Bogu, mogao je i prije, ali ako ništa drugo, izbornim mandatima dugovječni gradonačelnik Zagreba “amenovao” je dosad najposjećenije izdanje INmusica čije su prve večeri Partibrejkersi na “domaćem terenu” pomeli ravikane engleske eklektike Foals, indisponirane škotske indie-rokere The Fratellis i ostalu konkurenciju. “Nultog” dana devetog INmusica igrala se i utakmica između Hrvatske i Meksika, no ni to nije “ubilo” posjetu. Dapače, moglo se predvidjeti kako će u utorak vladati dosad najveća gužva, što zbog premijernog nastupa jednog od najtraženijih i najtiražnijih rock bendova današnjice The Black Keysa, što zbog navale “furešta” iz Velike Britanije i drugih europskih zemalja.

Tako se u utorak na jarunski Otok mladosti slilo više od 25.000 ljudi željnjih dobre glazbe i zabave na besprijekorno organiziranom festivalu koji je još jednom održao dobar balans između kvalitetne glazbene i ine ponude, cijene ulaznica i ugodnosti praćenja nastupa. Da je veći, ne bi valjalo. Najbitniji pa i manje važni izvođači komotno se stignu čuti i vidjeti pa su na profitu bili i Flogging Molly i njihovi navijači. Na četvrtom nastupu u Zagrebu, odnosno drugom na INmusicu, taj keltski punk bend ponovo je ostavio dojam uigrane, uvjerljive i vesele bande koja lako podiže raspoloženje. Do te mjere da bi ih se moglo angažirati i kao “kućni bend” INmusica da ta uloga već nije dodijeljena Human Jukeboxu koji se i ove godine mazohistički znojio u svojoj “kabini”.

Omara “Bombino” Moctar također nikoga nije ostavio ravnodušnim, Dapače, tog briljantnog gitaristu s pravom se može počastiti epitetima poput tuareški Hendrix, saharski Clapton ili Prince od Nigera, a prvi koji mu osmisli kvalitetan i estetski dorečen album dueta s američkim i britanskim pjevačima i glazbenicima zaradit će para gotovo koliko i Clive Davis s albumima dueta Santane. Bombino kojeg uz tuareškog basista prate gitarist i bubnjar iz Bostona trenutno ima najveći potencijal da dosegne status najpopularnijeg afričkog glazbenika na Zapadu kakvog je svojedobno uživao Fela Kuti iz Nigerije.

Nije to ista glazbena priča, ali Bombino je kalibar veći i od Kutinih sinova Femija i Seuna koji su također svojedobno oduševili na Jarunu što se nikako ne može reći za australski hard rock trio Wolfmother koji se previše fura na Cream, Deep Purple i Led Zeppelin, a premalo nudi vlastite robe. Dobri svirači, ali bez mašte, ideja i pamtljivih pjesama, a tpotonje vrijedi i za Bombay Bicycle Club iz Londona koji pate od viška štofa donešenog iz krojačnice New Ordera i Talking Headsa. Eklektika je krasna stvar, ali BBC je bljedunjav bend.

U takvoj konkurenciji očekivalo se da će zvijezde večeri The Black Keys kao od šale razvaliti sve, no to se ipak nije dogodilo. Bombino je zasjenio svoje mentore za što najviše odgovornosti snosi ton majstor koji je tek u posljednjoj trećini koncerta dovoljno pojačao zvuk. Nevjerojatno je da na istom razglasu Flogging Molly i Wolfmother zvuče dovoljno glasno, a glavne zvijezde kao da ih slušate na tranzistoru i to iz susjedne sobe što je donekle bio i problem koncerta Queens of The Stone Age na Zagrebačkom velesajmu.

Moglo se nazrijeti da su The Black Keys sjajan bend koji blues-rock učas može transponirati u dance-pop hit i zavaljati glam-rock s garage-punkom, ali to se nije moglo adekvatno čuti pa onda ni dostatno uživati. OK, The Black Keys su donekle svirali premekano, a nedovoljno opasno i žestoko te s predugim pauzama između pjesama, ali nevjerojatno je da su tijekom većeg dijela nastupa u postavi s basom i klavijaturama zvučali tiše i slabašnije nego samo Dan Auerbach za gitarom i Patrick Carney za bubjnevima na bisu. Moćna završnica je popravila dojam, ali ispada da su dvostruko stariji Stonesi nedavno u Beču ili The Stooges prošle godine INmusicu ipak bili dvostruko moćniji od The Black Keysa, a to si trenutno najtiražniji rock bend ne bi smio dopustiti.

Utjehu je pri koncu večeri donekle pružila hipnotička kombinacija trancea i psihodeličnog rocka australskih Jagwar Ma, sazdana po uzoru na Stone Roses, Primal Scream, Flaming Lips, Faithless i Avalanches, ali čak ni podbačaj The Black Keysa nije umanjio ni značaj ni kvalitetu INmusica kao našeg najvećeg i najboljeg open-air festivala te jednog od najvažnijih kulturnih događaja godine koji nam omogućuje da držimo korak sa svjetskom glazbenom ponudom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:28