‘Kad sam sivih socijalističkih 80-ih na tulumu u neboderu u Utrini čula mladića da pjeva ovu pjesmu, pomislila sam da napokon počinje moj život‘

Frajer o kojem ne znam ama baš ništa

piše Borivoj Radaković

(kada je Bob Dylan objavio svoj prvi album autor ovog teksta imao je 11 godina)

Prije filma

Nisam kao mladac previše držao do Boba Dylana. Možda sam manje slušao njega koliko sam bio prisiljen na rođendanima i tulumima slušati tada obavezne momke i djevojke koji bi u nekom trenutku uzimali gitaru i stali koncertirati za cijelo društvo, izvodeći Dylana, Donovana, Joan Baez, Mamas and Papas, čak i Petera, Paula i Mary, ponekad čak i Antoinea (!), ali i Dragu Mlinarca i Grupu 220. Samo, nikad nisu znali prestati i time su kao pravi partybreakeri zapravo uništavali zabavu. Barem meni. A sve je teklo po istom obrascu:...