Prije koncerta Tita & Tarantule nisam želio propustiti nastup grupe Boris And The Batts koju su osnovali iskusni riječki glazbenici iz En Facea, My Buddy Moosea i Laufera. Vlado Simcich Vava iznenadio me sigurnim vokalom jer ga prvenstveno znam kao sjajnoga gitarista, a i svirka je bila čvrsta i odsječna, ali i melodiozna i tečna. I na debitantskom albumu "Not In The Mood" Boris And The Batts zvuče uvjerljivo. Ne poput zagubljenog riječkog benda, iako su neki članovi prije osnutka Laufera i En Facea imali zajednički sastav kasnih 80-ih, nego poput nekog zatajenog skandinavskog garage-rock benda iz 80-ih, neke njujorške proto-punk grupe iz 70-ih ili nekog teksaškog psych-rock sastava iz 60-ih. "Not In The Mood" nije revolucionaran, no Boris And The Batts osvajaju uvezivanjem underground rock žanrova u materiju blisku bendovima poput The Nomadsa i Union Carbide Productionsa iz Švedske, njujorških Dictatorsa, bostonskog DMZ-a, Radio Birdmana iz Sydneya te The 13th Floor Elevatorsa iz Austina čiji bi pokojni lider Roky Erickson vjerojatno "amenovao" ove riječke veterane. Kao da me netko stavio u vremeplov za eru u kojoj su u riječku luku moreplovci dovozili rock albume koji u Jugoslaviji nisu bili objavljivani.
BORIS AND THE BATTS
Not In The Mood
žanr: garage-rock/proto-punk/psych-rock
Dallas
ocjena: 3 i pol
Komentari
0