'LJUBAV I ZLOBA' VATROSLAVA LISINSKOG Hrvati su, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu

ZAGREB - Hrvatski operni prvijenac "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskoga iz 1846. konačno je, prvi put, zabilježen na nosaču zvuka, u izdanju Hrvatske radiotelevizije (HRT) najavljenome u petak u Zagrebu kao projekt od iznimne važnosti za hrvatsku kulturu.

Prvo cjelovito snimljeno izdanje opere čija je praizvedba 28. ožujka 1846. u Stankovićevu kazalištu zagrebačkoga Gornjeg Grada, današnjoj Staroj gradskoj vijećnici u kojoj se nalazi Skupština Grada Zagreba, obilježila povijesni trenutak u hrvatskom glazbenom pamćenju, prema riječima rukovoditeljice Radne jedinice Glazba HRT-a Ivane Kocelj, objavljeno je kao četvrto izdanje u ediciji HRT-a, kojom se želi glazbu učiniti dostupnijom javnosti.

"To je izdanje dokument jednog vremena i dokument jednog sjajnog pjevačkog naraštaja čije vrijeme tek dolazi", napomenula je na predstavljanju u Staroj gradskoj vijećnici.

Edicija je objavljena u tisuću primjeraka, a Kocelj je istaknula da je u planu mogućnost 'skidanja' na web stranicama HRT-a.

Izvedba je studijski snimljena u srpnju 2015. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a u njoj su sudjelovali Zbor Hrvatske radiotelevizije i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije te vokalni solisti Evelin Novak, Leon Košavić, Domagoj Dorotić i Giorgio Surian te u manjim ulogama Mario Bokun i Stefano Surian.

Dirigirao je maestro Mladen Tarbuk, koji je i pripremio notne zapise.

Tarbuk je istaknuo kako je riječ o djelu koje nosi amblematski naslov koji je vezan za sudbinu same opere: "Prvo ju je dočekala ljubav, a nakon toga je prošlo jedno stoljeće zlobe, što je slučaj s većinom hrvatske glazbe", kazao je.

Praizvedbom opere smatrane jednim od vrhunaca Hrvatskog narodnog preporoda u Stankovićevu kazalištu Hrvati su, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu.

Libreto za operu je prema zamisli Alberta Ognjana Štrige napisao Josip Car, da bi ga potom preradio Dimitrija Demeter, koji se i navodi kao autor libreta. Instrumentaciju je dotjerao J.K. Wisner Morgenstern, glazbeni učitelj Lisinskog.

Rođenju prve suvremene opere na hrvatskom jeziku svjedočio je Zagreb koji je u to vrijeme imao petnaestak tisuća stanovnika i kazalište poduzetnika Stankovića na vrhu tadašnje Gospodske ulice Gornjega Grada, koje je moglo primiti oko 750 posjetitelja.

"Pažljivim slušanjem te opere razotkrivaju se brojni slojevi koji pokazuju da ondašnji Zagreb, koji je bio jedan provincijski gradić na rubu Austro-Ugarske monarhije, po svojoj glazbenoj supstanci nije bio baš takva provincija kao što se često voli reći", kazao je Tarbuk.

"No, nakon što ju je hrvatski narod zdušno prihvatio, promjena političke klime posredno je uništila i Lisinskog osobno a i recepciju opere, koja je u sljedećem razdoblju doživjela brojne preinake", napomenuo je.

Radeći na notnim zapisima, morao je "razgrnuti barem 5-6 slojeva rukopisa u partituri; sva ta prekrižena, nečitljiva mjesta, te pokušati rekonstruirati kako je tekao tijek prepravaka".

"Cilj nam je svima bio obnoviti ju i pokazati kako je to bilo u ono vrijeme. Vjerujem da to izdanje doista stilski slijedi sve odlike koje je Lisinski stavio u partituru", ocijenio je Tarbuk, te najavio uskoro izlazak tiskanog izdanja opere u izdanju Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb.

Projekt je ostvaren u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskoga i uz potporu Ministarstva kulture RH.

Izdanje prati i bogato opremljena dvojezična programska knjižica, koja sadržava i libreto. Koncept vizualnoga rješenja nosača zvuka potpisuje G. A. D. produkcija.

Okupljene je "na mjestu gdje je sve počelo, gdje je nastajala povijest hrvatske kulture, glazbe i jezika" pozdravio i aktualni predsjednik Skupštine Grada Zagreba Andrija Mikulić, koji je ocijenio kako je riječ o vrijednome izdanju kojim se otvara put predstavljanju hrvatske kulture u svijetu te otkrivanju novih načina učenja za nove generacije.